Brojni stručnjaci za veterinarsko obrazovanje su u proteklih 5 godina naglasili da je nužno „preispitati i nadograditi veterinarsku obrazovnu praksu pomoću kolaborativne tehnologije a s ciljem posvećenja učinkovitosti i rezultata“ (Bernardo 2006 ). Uz to je nebrojeno puta naglašeno da promjenu trebamo započeti što prije (Eyre 2010 ).

Ono što čini veliku razliku današnjice i vremena od prije par godina je da danas IMAMO alate s kojima tu promjenu možemo napraviti. 

Na VetEd.Net  opisan prijedlog veterinarske obrazovne i koraborativne mreže, a na HUB.VetEd.Net  je primjer što bi mogli napraviti ukoliko bi se par fakulteta udružilo. U primjeru su korišteni samo tečajevi koji danas postoje. Dakle, uz melo dobre volje, u par godina možemo imati drastično više. Da ne duljim, pogledate, komentirajte, pitajte, predložite!

Sve ideje su dobrodošle,

I svi koji žele surađivati!

Veselim se vašim komentarima!

Vjeko

Lastovo, Otok glazbe, nedavno je zajedno s cjelokupnim Lastovskim otočjem postao parkom prirode a, kako stvari stoje, uskoro bi mogao postati i Otokom znanja i obrazovanja. Ideja je spojiti ljepote prirode, vjekovne lastovske tradicije s mogućnostima suvremenih obrazovnih tehnologija. Ili, drugim riječima govoreći, upotpuniti intenzivne online tečajeve s ugodnim druženjem na prelijepom Lastovu i razviti Lastovo kao hrvatski obrazovni brand; hrvatsku turističku e-learning oazu.

Što mislite o toj ideji? 

Više o tome čitajte uskoro na www.lastovo.org.

Lastovo - ljepota kao što je uvijek bila . 

Misija, vizija i rezultati

Pojedinac i organizacija. Znati zašto postojimo i koji su nam glavni ciljevi su ključne informacije na putu uspjeha. Zar ne?
No, dok pojedinac može samostalno odredit i slijediti svoju misiju i viziju (primjerice - da mu je misija maksimalno kvalitetno obrazovati učenike, a vizija mu je da postane jedan od 10 najboljih nastavnika u županiji), dotle je izrada kvalitetne misije i vizije institucije bitno složeniji proces, koji zahtjeva suradnju velikog broja stručnjaka, koji će narijetko naići na brojne stranputice i - koji će često završiti fijaskom. Kao rezultat, većina obrazovnih institucija u Hrvatskoj i regiji nema niti misiju niti viziju.

Promjena! Par ideja o tome zašto je to tako i kako to promijeniti su opisane u nastavku.

U Vjesniku je danas (01.2.2008.) izašao članak gospođe Mirele Lilek  pod naslovom: Sveučilišni nastavnici ne trebaju novac,  traže bolje studente . Članak je potaknut tribinom pod nazivom 'Kako nastavnici ocjenjuju kvalitetu nastave i uvjete rada? ’ koja se održala 30.01. u Dvorani D III na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a prilikom koje je provedena rasprava o rezultatima online ankete koju je Ured za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu proveo među sveučilišnim nastavnicima. Priopćenje Sveučilišta na istu temu je dostupno na adresi www.unizg.hr.

Mozaik odgovora

Čini mi se da u tom članku, kao i u priopćenju za medije koje je izdalo Sveučilište možemo naći još jedan dio mozaika odgovora na pitanja zašto se promjene i prihvaćanje suvremenih medija/tehnologija koje nam mogu pomoći u radu - tako sporo odvijaju.

Naime, u članku se navodi:

>> Većina nastavnika tvrdi da je uspjela realizirati 93 posto programa, no ima i onih koji su uspjeli ostvariti famoznih 20 posto programa.

Mislim da je vrijedno uočiti da se u članku govori o 'realizaciji programa' a ne o ostvarenju 'ciljeva učenja/obrazovanja'

A tu postoji velika razlika; zar ne?

1. Neke su, kako recimo 'automobil' ili 'metar', prihvaćene kao jedini ili dominantan termin,
2. Druge se, kako primjerice 'edukacija', primjenjuju rame uz rame sa hrvatskim inačicama
3. A neke nikada nisu bile prihvaćene u originalu već se koriste samo originalni hrvatski izrazi.

Pitanje. Kakvu će sudbinu u hrvatskoj jezičnoj praksi doživjeti izrazi Learning Management System (LMS), Learning Content Management System (LCMS) ili Course Management System (CMS), tek trebamo vidjeti. To su izrazi koji označavaju softverske pakete koji omogućavaju online upravljanje tečajevima. Najpopularniji pripadnici te grupe su Moodle , WebCT i BlackBoard .

Tendencija? U ovom trenutku postoji tendencija da se sva tri izraza na hrvatski prevedu kao 'Sustav za Udaljeno Učenje - SUU' što, uvjeren sam, nije najbolji odabir iz više razloga:

Znati zašto postojimo i koji su nam glavni ciljevi su ključne informacije na putu uspjeha. Pa tako primjerice, od sportaša koji ne zna koja je svrha bavljenja sportom (misija sporta) i koji je njegov cilj u trci koja mu predstoji – ne možemo očekivati dobre rezultate. Zar ne?

Kako posložiti mozaik?

Kako institucije kao i zaposlenici unutar institucije ne bi bili u poziciji takvog 'zbunjenog sportaša', vrlo često imaju jasno i javno dostupne dokumente koji opisuju:

• Misija – zašto postojimo
• Vizija – gdje idemo, odnosno gdje želimo biti u bližoj ili daljoj budućnosti.
• Ciljevi – što želimo postići u narednih nekoliko godina (tu moramo imati jasno definirane rokove za svaki cilj)
• Strategija – kako ćemo do toga doći (dugoročni plan za postizanje nekog cilja)

 Obzirom da samo manjina obrazovnih institucija u Hrvatskoj ima definirane takve dokumente, evo jednog prijedloga misije i vizije sveučilišta - na primjeru Zagrebačkog sveučilišta.
Pa Vas molim za komentare :).

Napomena: dokument 'Science and High Education in Croatia – Report on a visit by Academia Europeae, 7-11 June 2000’ koji je dosupan na stranicama Rektorata Sveučilišta [link], Zagrebačko sveučilište opisuje kao:
‘konglomerat od preko 30 fakulteta i umjetničkih akademija, koji nema niti zajedničku viziju, pa čak niti očitovanje o misiji – što bi trebao biti minimalni zahtjev za moderno sveučilište.
...is a conglomerate of over 30 faculties and academies of arts, which has no common vision, not even a mission statement which should be the minimum requirement for a modern university.

Wiki na temu 'Mogućnosti i izazova pri uvođenju suvremenih obrazovnih tehnologija u hrvatski obrazovni sustav' je započet na adresi e-obrazovanje.wikispaces.com.

Pa vas pozivam da se pridružite razvoju tog wikija. 

Naime, iako je prodor informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovni sustav neupitan, tempo i kvaliteta primjene tih tehnologija u hrvatskom obrazovnom sustavu su pod velikim upitnikom. Stoga svi zaposlenici obrazovnog sustava; od nastavnika pa sve do ravnatelja, dekana, rektora i ministra imaju priliku (i odgovornost) doprinijeti kvalitetnoj uporabi suvremenih obrazovnih tehnologija. Možda baš putem izlaganja svojih ideja i suradnje s kolegama na ovom wikiju.

Vjerujemo da zajedničkim snagama možemo dati najbolji odgovor na pitanja koje uvođenje e-obrazovanja pred nas postavlja.
Zar ne?

Više o wikiju saznajte na http://e-obrazovanje.wikispaces.com/

Ribe u Mreži

To su:

Pa vas pozivam da ih pogledate i komentirate/kritizirate... a ako ima zainteresiranih, možemo ih početi pripremati za izvedbu.

Do sada objavljeni nastavni materijali su:
[Zahvaljujem se nastavnicima Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela na svesrdnoj pomoći bez koje razvoj ovih materijala ne bi bio moguć.]

• Biologija i patologija riba - skripta (nedovršena, 7 Mb)
• Anatomija riba
• Ihtiosanitarne mjere
• Opća pretraga riba

Kao Yin i Yang – stalno se izmjenjuju i nadopunjavalju.

Bottom-up. Mislim da je bottom-up pristup vrlo važan i da u njega treba ulagati. Štoviše za bottom-up pristup u akademskoj zajednici CARNet već dosta dugo pruža prilično dobru podršku. A sada radi na širenju podrške na cjelokupni obrazovni sustav u RH (dakle i na srednje i osnovne škole).

No, stava sam da smo došli do točke kada bez vrlo jasne/konkretne strategije i podrške na državnoj i sveučilišnoj razini ne možemo nastaviti razvoj.

Zamor sustava. Pa tako na sveučilištima imamo puno slučajeva gdje usamljeni strijelci - koji su svojedobno napravili čuda u e-learningu gube entuzijazam i motivaciju i smanjuju razvoj e-learning materijala ili čak napuštaju sveučilište.

Planirani razvoj - nužnost. Pri tome se jaz između kvalitete obrazovanja u kontinentalnoj europi i u anglosaksonskim zemljama samo povećava (vidi EUkonomija znanja? ) .
A naša sveučilišta se, na žalost, ne mogu pohvaliti da su među boljim Europskim sveučilištima. Dakle, došli smo do zida; sada treba smisliti strategiju kako ga preskočiti. Trebamo kvalitetno isplanirati daljnji razvoj.

Pozitivni primjeri. Ako pogledamo primjere e-learning strategija Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta u Zagrebu , mislim da možemo biti vrlo optimistični.
No, dakako, to je tek početak puta...