Peraje, gipkost riba i moć plivanja

Kretanje kroz vodu je metabolički najjeftiniji način putovanja. Slijedi iza letenja, hodanja i kopanja pod zemljom (najskupljeg). Razlog ovome je mogućnost organizma da odgovarajućim oblikom tijela znatno poveća svoju sposobnost plivanja. Rezultat toga je bitno smanjenje količine energije potrebne da bi se tijelo stavilo u pokret.

 
Nekoliko fizioloških procesa i stanoviti načini ponašanja mogu bitno utjecati na povećanje prirodne moći plivanja.

Pasivna prilagodba na kretanje pod vodom 

Pasivna prilagodba na život u vodi se odnosi ponajviše ne redukciju tjelesnih struktura i organa koji imaju specifičnu težinu veću od okolne vode. 
Pri tome je važno znati da je:
Specifična težina destilirane vode (H2O) je 1 kg/l.
Specifična težina morske vode je 1.026 kg/l.

Evolucijski su prednost imale ribe koje su specifičnu težinu tijela imale istu kao što je specifična težina vode u kojoj plivaju. Rezultat jednakih specifičnih težina je da ribe ne trebaju trošiti energiju za održavanje u određenom sloju vode; uzgon njih ne vuče dolje, niti gore. To je evolucija na ribama postigla na slijedeći način.

  1. Kosti se sastoje od kalcija, fosfora i nekih teških metala (specifična težina oko 3 kg/dm3). Kako bi se reduciralo povećanje specifične težine tijela koje kosti izazivaju, količina kosti u ribama se znatno reducirala u odnosu  na kopnene kralježnjake. Uz to, riblje kosti nekih riba sadrže znatne količine lipida (specifična težina 0.9-0.93 kg/l) koje smanjuju specifičnu težinu kosti.
  2. Hrskavica (specifična težina oko 2 kg/l) umjesto kosti, u rodovima Chimaera  i Elasmobranchii (morski psi, raže, pilani) može bitno smanjiti specifičnu težinu ribe.
  3. Smanjenje specifične težine tjelesnih tekućina u elastmobranch-ima uz pomoć uree i trimetilamin oksida. Oba spoja imaju specifičnu težinu manju od vode.
  4. Sadržavati ulja, lipide i skvalene (specifična težina = 0.86 kg/l) u tkivima i organima poput jetre. To je pogotovo naglašeno u morskih pasa gdje masa jetre može iznositi i preko 25% mase tijela. Time morski pas kompenzira činjenicu da on ne posjeduje plivaći mjehur.

 

Aktivna prilagodba na kretanje pod vodom

Prilagođavati specifičnu težinu tijela regulacijom obujma ribljeg mjehura. Valja dodati da sve ribe nemaju riblji mjehur.
Hidro-dinamički oblik tijela u kombinaciji s kretnjama u naprijed i odgovarajućim rasporedom i oblikom peraja.


Tipovi peraja

Klikni na peraju koja te zanima!

Originalna slika je s 'Hubbard's Fish Anatomy' stranice

.
Pokretanje gotovo svih riba se bazira na:
 
Valovitom gibanju tijela
Radom peraja, i to:
 
Parne peraje:
Prsne peraje
Trbušne peraje
Neparne peraje :
Repna
Leđna 
Analna 
Kombinaciji svega navedenog 
Koja od ovih metoda ili koja kombinacija metoda će se koristiti za pokretanje ribe može znatno varirati ovisno o fiziologijskim sposobnostima ribe i hitnosti promjene pozicije, odnosno da li se radi o običnom plivanju, borbi ili sl.

Valovito gibanje

Valovito gibanje tijela (undulacija) je jedno on najefikasnijih oblika pokretanja riba i ukoliko se rabi u kombinaciji s repnom perajom, omogućava maksimalno ubrzanje. Kombinacija valovitog gibanja tijela i potiska repne peraje je do neke mjere zastupljena u svih riba.

Jedan od najboljih primjera za upotrebu valovitog gibanja tijela je jegulja .(Anguillids). 

Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

Parne peraje

Parne peraje su bitne za održanje ravnoteže,  mogu se koristiti kao sredstva za pokretanje, same i u kombinaciji s drugim plivaćim i puzećim oblicima kretanja riba. Prsne i trbušne peraje se često i dobro rabe za brzo zaustavljanje riba, održanje ravnoteže te prilikom parenja ili prilikom plašenja ostalih riba

Vrlo dobri primjeri  upotrebe prsnih peraja za primarno pokretanje su:

Porodica Labridae - veslajući tip pokretanja 

'Lebdenje' poput ptica - primjer je raža

 
Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

Ukoliko se prsne peraje koriste u kombinaciji s drugim oblicima plivanja, one su obično u funkciji podizanja, otprilike kao krila aviona (primjer riba poletuša). To je oblik aktivne kontrole plivanja i omogućava hidro-dinamički oblik tijela ribe. Ribe koje nemaju škržne poklopce, poput morskih pasa (Elasmobranchs) i tuna (Thunnids) moraju  se konstantno kretati kako bi omogućili oplahivanje škrga vodom koja sadrži kisik. Kod njih prsne peraje imaju funkciju kormila kojim određuju položaj tijela u vodi.

 
 
Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

 

Trbušne peraje se rijetko koriste kao primarno pokretačka sredstva. Umjesto toga, trbušne peraje se često koriste kako bi omogućili stabilnost i održanje pravca tijekom plivanja. U nekih vrsta riba, trbušne peraje služe za puzanje na zemlji i/ili pod vodom. Druga modifikacija prsnih peraja rezultira oblikom koji podsjeća na cijev. Takav oblik peraja ribe koriste za održanje pozicije u brzim tekućicama.

U mnogih vrsta riba trbušne peraje su se reducirale do beznačajnih oblika ili su u potpunosti izgubljene.
Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

 

    Neparne peraje

    Neparne peraje u mnogih riba  predstavljaju  glavno pokretač tijela, kako za polagano, tako i za brzo plivanje.

     REPNA PERAJA

    Repna peraja omogućava najčešći oblik kretanja neparnim perajama. Učinkovitost svakog tipa repne peraje varira i ima prednosti i mane, ovisno o situaciji u kojoj se riba nalazi. 




     

    Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

    Leđna peraja

         
       

    Leđna peraja (peraje) nema učinak na brzinu koji može biti zapažen kada riba koristi  valovito gibanje tijela i/ili rad repne peraje za kretanje. Kod većine riba leđna peraja ima samo manevarsku funkciju. Ipak; upotreba leđne peraje(a) kao što to čine npr. morski konjić i Mormyridae, omogućava jasne kretnje leđne peraje i sposobnost pokretanja naprijed i natrag s jednakom lakoćom.

    Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

     Počevši od prednjeg (anterior) kraja ribe leđne peraje se nazivaju:

    1. Prva leđna
    2. Druga leđna
    3. Traća leđna
      Ipak, ima autora koji smatraju da je leđna peraja samo jedna, ali može biti podijeljena na dva ili tri dijela; prednji, stražnji i srednji dio leđne peraje.
    Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice

     

    Analna (podrepna) peraja

    Za kretanje, analna peraja(e) također nije važna kao valovito gibanje i/ili repna peraja. Funkcija analne peraje prilikom kretanja je samo manevriranje; jednako kao i leđna peraja. Ipak i to pravilo ima izuzetke. Riba-nož (knifefish)je vjerojatno najbolji primjer za uporabu analne peraje za pokretanje  

    Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice