Kretanje kroz vodu je metabolički najjeftiniji način putovanja. Slijedi iza letenja, hodanja i kopanja pod zemljom (najskupljeg). Razlog ovome je mogućnost organizma da odgovarajućim oblikom tijela znatno poveća svoju sposobnost plivanja. Rezultat toga je bitno smanjenje količine energije potrebne da bi se tijelo stavilo u pokret.
![]() | Specifična težina destilirane vode (H2O) je 1 kg/l. |
![]() | Specifična težina morske vode je 1.026 kg/l. |
Evolucijski su prednost imale ribe koje su specifičnu težinu tijela imale istu kao što je specifična težina vode u kojoj plivaju. Rezultat jednakih specifičnih težina je da ribe ne trebaju trošiti energiju za održavanje u određenom sloju vode; uzgon njih ne vuče dolje, niti gore. To je evolucija na ribama postigla na slijedeći način.
Aktivna prilagodba na kretanje pod vodom
![]() | Prilagođavati specifičnu težinu tijela regulacijom obujma ribljeg mjehura. Valja dodati da sve ribe nemaju riblji mjehur. |
![]() | Hidro-dinamički oblik tijela u kombinaciji s kretnjama u naprijed i odgovarajućim rasporedom i oblikom peraja. |
Klikni na peraju koja te zanima!
.
![]()
|
![]() | Parne
peraje:
|
![]() |
Neparne
peraje :
|
![]() | Kombinaciji svega navedenog |
Valovito gibanje tijela (undulacija) je jedno on najefikasnijih oblika pokretanja riba i ukoliko se rabi u kombinaciji s repnom perajom, omogućava maksimalno ubrzanje. Kombinacija valovitog gibanja tijela i potiska repne peraje je do neke mjere zastupljena u svih riba.
![]() |
Jedan od najboljih primjera za upotrebu valovitog gibanja tijela je jegulja .(Anguillids). |
Parne peraje su bitne za održanje ravnoteže, mogu se koristiti kao sredstva za pokretanje, same i u kombinaciji s drugim plivaćim i puzećim oblicima kretanja riba. Prsne i trbušne peraje se često i dobro rabe za brzo zaustavljanje riba, održanje ravnoteže te prilikom parenja ili prilikom plašenja ostalih riba
Vrlo dobri primjeri upotrebe prsnih peraja za primarno pokretanje su: Porodica Labridae - veslajući tip pokretanja 'Lebdenje' poput ptica - primjer je raža |
![]() |
![]() |
Ukoliko se prsne peraje koriste u kombinaciji s drugim oblicima plivanja, one su obično u funkciji podizanja, otprilike kao krila aviona (primjer riba poletuša). To je oblik aktivne kontrole plivanja i omogućava hidro-dinamički oblik tijela ribe. Ribe koje nemaju škržne poklopce, poput morskih pasa (Elasmobranchs) i tuna (Thunnids) moraju se konstantno kretati kako bi omogućili oplahivanje škrga vodom koja sadrži kisik. Kod njih prsne peraje imaju funkciju kormila kojim određuju položaj tijela u vodi.
![]() |
![]() |
Trbušne peraje se rijetko koriste kao primarno pokretačka sredstva. Umjesto toga, trbušne peraje se često koriste kako bi omogućili stabilnost i održanje pravca tijekom plivanja. U nekih vrsta riba, trbušne peraje služe za puzanje na zemlji i/ili pod vodom. Druga modifikacija prsnih peraja rezultira oblikom koji podsjeća na cijev. Takav oblik peraja ribe koriste za održanje pozicije u brzim tekućicama.
![]() |
U mnogih vrsta riba trbušne peraje su se reducirale do beznačajnih oblika ili su u potpunosti izgubljene. | ![]() |
![]() |
Neparne peraje
Neparne
peraje u mnogih riba predstavljaju glavno pokretač tijela,
kako za polagano, tako i za brzo plivanje.
REPNA PERAJA
Repna peraja omogućava najčešći oblik kretanja neparnim perajama. Učinkovitost svakog tipa repne peraje varira i ima prednosti i mane, ovisno o situaciji u kojoj se riba nalazi.
Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice Leđna peraja
Počevši od prednjeg (anterior) kraja ribe leđne peraje se nazivaju:
Analna (podrepna) peraja
Natrag u kazalo - Natrag na sliku - Natrag na vrh stranice |