H

HABIT (lat. habeo, ui, itum, 2.držati, imati); 1. česta ili konstantna radnja zasnovana na frekventnom ponavljanju; navika. 2. temperament, predispositi(on)a, tip.

HABITUS (lat. habitus, us, m.spoljašnjost, narav, držanje tijela); 1. položaj ili pozicija tijela. 2. tjelesna građa i konstitucija (constitution).

HEMATURIA (gr. hemato – krv + uoron – urin + ia); prisustvo krvi u urinu. Ovisno o mjestu mješanja krvi sa urinom postoje; renal, urethral, vesical hematuria ...

HEMI- (gr. hemi – pola), prefix koji označava jednu polovicu.

HEMIANESTHESIA (hemi + gr. aisthesis – osjetlljivost); anesthesia koja zahvaća samo jednu stranu tijela; zove se i unilateralna anesthesia.

HEMOGLOBINURIA; prisustvo slobodnog hemoglobina u urinu.

HEMORRHAGE (gr.hemo – krv + rhegnynai – izvirati); izlazak krvi iz krvnih žila; krvarenje. Male hemorrhagije su klasificirane prema veličini na: petechiae (vrlo male), purpura (do 1 cm),  i ecchymosis (veće). Veća akumulacija krvi u tkivu se zove hematoma.

HEPATALGIA (gr. hepat  -jetra + algos – bol +ia) bol jetre /područja jetre.

HEPATOBILIARY; koji se odnosi na jetru žuč ili žučovod; vidi biliary.

HEPATOBILIJARNI; vidi hepatobiliary.

HEPATOCELLULAR ICTERUS (hepatocelular jeundice); žutica uzrokovana ozljedom ili bolesti stanica jetre.

HEPATORENAL SYNDROME; funkcionalna bubrežna poremetnja, oliguria i niska koncetracija natrija u urinu, bez patoloških promjena na bubregu, povezana sa cirrhosom i ascitesom ili sa obstruktivnom žuticom.

HROPCI; vidi rhonchus (pl. rhonchi).

HYAL(O)- (gr. hylos – staklo); prozirno tijelo ili tekućina (humor); nešto što podsjeća na staklo.

HYALIN (gr. hyalos – staklo); 1. prozirna albuminoidna substancea,  jedan  od produkata amyloidne degeneracije. 2. substanca od koje se sastoji zid hydatidne cyste.

HYPER- (gr. hyper iznad); prefiks koji označava da je nešto iznad, više od normale.

HYPERCALCINEMIA; povećane koncentracija kalcija u krvi. Manifestacija uključuje iscrpljenost (fatigability), mišićnu slabost, depresiju, anorexiu, nauseu, constipati(on)u.

HYPERPARATHYREOIDISM; stanje uzrokovano velikom količinom parathyroidnog hormona. To za sobom povlači hypercalciemiu i hypophosphatemiu, te utječe na rad mnogih stanica. Manifestacija uključuje deposite kalcija u renalnim tubulima, generaliziranu dekalcifikaciju kosti (osteoporosis), uzrokujući bol i mekoću kostiju, te spontane frakture ili lokalizirane cyste na kostima. Hypercalcinemia dovodi do mišićne slabosti, gastrointerstinalnih symptoma poput anorexie, neusee, povraćanja (vomiting), abdominalnih bolova, (nujnosti...). Sekundarni hyperparathyroidism se javlja kada serumski kalcij padne ispod normalnog nivoa, kao  kod kroničnih renalnih bolesti ili deficita vitamina D. Tercijarni hyperparathyroidisam se odnosi na stanje u kojem parathyroidni adenom izrasta iz sekundarne hyperplasie uzrokovane kroničnim renalnim greškama.

HYPERPNEA (hyper + gr. pnoia – disanje); abnormalan porast u dubini i frekvenciji respiratornih kretnji.

HYPERSALIVATION; ptyalism.

HYPOESTHESIA ( gr. hypo – ispod, manje + aisthesis – osjetljivost); dysesthesia koju obilježava abnormalno smanjena osjetljivost, poglavito na dodir.

HYPOPARATHYROIDISM; stanje uzrokovano smanjenom funkcijom parathyroidee, bilo zbog autoimmune bolesti ili genetickih faktora ili odsjecanja  te žlijezde. Manjak parathyroidnog hormona dovodi  do pada nivoa calcia (Ca) u plasmi, što dovodi do povećane mišićne podražljivosti i tetanye koju slijedi porast plasma phosphata (P); metabolizam kostiju je reduciran. Mogu biti i dermatogeni, ophtalmogeni (cataracts), psychiatricni i dentalni symptomi, uz prateće primarne greške na drugim endokrinim žlijezdama (npr.adrenel cortex).