T

TAENIA, pl. taeniae (lat, plosnata vrpca, veza); 1. plosnata vrpca ili traka mekog tkiva; zove se i teneia (NA - Nomenclatura Anatomica alternativa). 2. organizam iz roda (genus) Taenia. Taeniae coli, tri tanke veze, oko 5 mm široke i za 1/6 kraće od colona. Formiraju ih longitudinalne niti muscularne tunice debelog crijeva (large interstine). Počinju s korjena crvolikog (vermiformnog) slijepog crijeva (appendix – cecum), i odatle se niti šire i tvore kontinuiranu ovojnicu oko tube (crijeva).

TECTUM, krovolika struktura. Tectum mesocephalicum...

TENESMUS ALVI SEU RECTI (tenesmus + alvus, i, f. trbuh, želudac + rectus,-a,-um. ravan + seu – ili); tenesmus u trbuhu ili rectumu.

 TENESMUS; naprezanje, pogotovo neefektno i bolno naprezanje prilikom urinacije i defekacije. Rectal t., bolno dugotrajno naprezanje tijekom defecatie. Vesical t., bolno, dugotrajno naprezanje tijekom urinatie.

TENIA, pl. i gen. teniae; NA alternativa za taenia (pogledaj).

TERAPIJA; vidi therapy.

TETANIJA; vidi tetany.

TETANUS (gr. tetanos – stegnuti); 1. akutna, često fatalna, infektivna bolest uzrokovana anaerobnim, sporeformnim bacillusom Clostridium tetani. Infekt mahom ulazi kroz ubodne rane, ali koristi i sva druga ulazna vrata (pupak neonatanta, cutan(eous)i ulcer, postpartum uterus...). Klinička manifestacija tetanusa je tetanospasm koji nastaje zbog tetanospasmina, neurotixina kojeg oslobađaju germinativne spore C. tetani. Generalizirani tetanus je obilježen  tetanicnim muscularnim contraciti(on)ama i hyperreflexi(a)om, trismusom, glottalni spasm, generaliziranim mišićnim spasmom, opsthotonusom, respirator(y)nim spasmom, i finalno parlys(is)om. Lokalizirani tetenus je blag i izaziva treperenje i grč mišića neposredno uz ranu; može se razviti u  generalizirani tetanus.  2. fiziološki tetanus; stanje sustavne mišićne kontrakcije bez razdoblja relaxati(on)e, uzrokovano  repetitivnim podražajima vlakana motornog debla s tako velikom frekvencijom da  ih mišići ne mogu razlikovati (nema opuštanja mišića).

TETANY; hiperekscitacija živaca i mišića uzrokovana padom koncentracije ekstracelularnog ioniziranog kalcija. To može biti povezano s parathyroidnom hipofunkcijom,  deficitom vitamina D, alkalozom  ili može biti rezultat ingestije alkalnih soli. Karakterizirana je  sa carpopedalnim spasmom, mišićnim trzanjem i grčenjem, laryngospasmom s inpiratornim stridorom, hyperreflexiaom, te stereotipnim kretnjama.

THERAPY (gr. therapeia – liječenje bolesnika); tretiranje bolesnika; therapeutic-ima.

TORTICOLIS (lat. tortus – svijanje, ljuljanje + collum – vrat); kontrahirano stanje cervikalnog mišićja koje uzrokuje svijanje vrata i neprirodnu poziciju glave.

TRACTUS CORTICOSPINALIS ANTERIOR (NA);  prednji corticospinalni tract; grupa živčanih vlakana u prednjem funiculusu (funiculus, i, m. uzica, konopac) leđne moždine; izvire iz cerebralnog cortexa.

TRACTUS CORTICOSPINALIS LATERALIS; isto kao i t.c.anterior, ali lateralno.

TRACTUS CORTICOSPINALIS VENTRALIS; isto kao i t.c.anterior, ali druga pozicija.

TRACTUS PIRAMIDALIS; vidi tractus pyramidalis (lat. pyramis, idis, f. piramida).

TRACTUS PYRAMIDALIS ANTERIOR, tractus corticospinalis anterior.

TRACTUS PYRAMIDALIS LATERALIS, tractus corticospinalis lateralis.

TRACTUS PYRAMIDALIS VENTRALIS, tractus corticospinalis ventralis.

TRACTUS RUBROSPINALIS (NA); rubrospinalni tract, grupa živčanih vlakana u lateralnom funiculusu (funiculus, i, m. uzica, konopac) leđne moždine, izlazi iz velikih stanica crvenog nucleusa (red nucleus, nucleus rubra) u mesoencephalonu. Zove se i Monakow-ov snop.

TRACTUS TECTOSPINALIS; tectospinalni tract; grupa živčanih vlakana, mahom križanih, koji  izviru iz cranialnog colliculusa i idu descedentno ka vratnoj moždini gdje leže u ventralnom funiculu. Važan je za optičku kontrolu i regulaciju pokreta.

TRACTUS VESTIBULOSPINALIS (NA); vestibulospinalni tract; grupa  živčanih vlakana (nerve fibers) koja izlazi iz lateralnog vestibularnog nucleusa i ide caudalno bez križanja, uglavnom u ventralni dio lateralnog funiculusa, kroz većinu nivoa leđne moždine; neka vlakna caudalnog spinalnog segmenta leže u ventralnom funiculusu. Više no jedan takav tract postoji u nekih vrsta domaćih životinja, uključujući i čovjeka.

TREPANATION – TREPHINATION (lat. trepanatio); operacija trephiniranja.

TREPHINE (lat. trephina); 1. pila za odmicanje (piljenje) cirkularnog diska kosti, uglavnom lubanje. 2. instrument za odvajanje cirkularnog dijela cornee, kao kod transplantacije corneae. 3. operacija sa trephinom.

TRIACYLGLYCEROL LIPASE; enzim iz klase hidrolaza koji cijepa vanjsku masno-kiselinsku grupu iz triglicerida prilikom probave. Individualna imena su dodijeljena prema tkivu u kojem se nalazi (hepatic, lingual, pancreatic, acid lipase).

TRICEPS SURAE REFLEX (lat. sura, -ae, f. list noge); plantarna flex(on)ia noge uzrokovana kontrakcijom m. triceps surae. Podražaj je udarac u Achilles tendon (Ahilova tetiva). Zove se i refleks Ahilove tetive.

TRICHOMONAS (gr tricho – vlas, kosa + monas – jedinaka); rod parazitskih protozoarnih trepetiljkaša (flagellata) iz interstinalnog i genitourinarynog trakta . Imaju 3-5 flagella i pelta, axostyle i undul(ating)irajuću membran(e)u (treptavu membranu).

TRIPSIN; proteolitički enzim kojeg luči gušterača; luči se u tanko crijevo i razgrađuje proteine na Arg- i Lys- vezama. Inhibiraju ga diizopropilfluorofosfat, te mnogi drugi sintetski i prirodni inhibitori.

TRISMUS (gr. trismos – koji škripi, škripanje); motorne poremetnje n. trigeminusa (trigeminalnog nerva); naročito spasm žvačnog mišićja (masticatory muscles) s problemima u otvaranju usta;  karakterističan rani symptom tetanusa.

TROAKAR; vidi trocar.

TROCAR (fr. trios quarts tri četvrt); oštri instrument opremljen sa cannulom, koji se koristi za punctiu zida abdomena i ispuštanje fluida.

TUBER CALCANEI; lat. calcar, aris, n. mamuza.

TUBER, ERIS, n. grba, kvrga, otok.

TUBERCULE; mala, okrugla, granulomatozna lesia uzrokovana infekcijom s Mycobacterium tuberculosis. To je karakteristična lesia za tuberculosu: sastoji se od prozirne sivkaste mase koja je nastala  kolekcijom modificiranih makrofaga, ostataka epithelnih stanica, okruženih s mononuklearnim stanicama, uglavnom lynphocytima, i, ponekad, multinuklearnim stanicama (Langhansovim gigantskim stanicama i/ili stanice tipa stranog tijela.).

TUBERCULOSIS; infektivna bolest čovjeka i životinja koju uzrokuju species Mycobacterium. Karakterizirana je formiranjem tuberkula i caseone (sirolike) necrose u tkivu. Glavni uzročnici su M. tuberculosis i M. bovis. Više ili manje slične bolesti tvore i druge Mycobacterie. Tuberculosa varira u simptomima i ima tendenciju razviti se u kroničnu (chronic) bolest. Može biti zahvaćen svaki organ, no pluća su glavno sjedište i ulazna vrata kroz koja se infekcija širi po organizmu.

TUS - TUSSIS (lat. tussis, is, f. kašalj) kašalj.