ANIMALNA HIGIJENA

Animalna higijena (eng. hygiene, grč. hygieia, zdravlje) je znanost o zdravlju i zaštiti zdravlja životinja.

Animalna higijena se bazira na:

*        higijena tla i voda

*  higijena životinja (njega i čišćenje  životinja kao i njihove okolice)

*  zbrinjavanje otpadne animalne tvari – izgnojavanje, zbrinjavanje  otpada, ventiliranje,  bioplin...

 

Organizam s okolišem u kojem živi čini izrazito povezan i kompleksan sustav.

Okoliš se dijeli na:

1.                                    MAKROOKOLIŠ – sunce, vjetar, oborine, tlo, biljke, vodu, životinje,

2.                                    MIKROOKOLIŠ – temperatura, vlaga, mikroorganizmi, strujanje zraka, plinovi, osvijetljenost, prašina, buka (sve vrste šumova koje iritiraju žive organizme), draženje, smještaj, potreban prostor za životinje, veličina grupa (pojedinačno, mala ili velika grupa), podovi...

 

Prilagodba na mnoge neodgovarajuće faktore okoliša iziskuje energiju i vrijeme  koje organizam troši na štetu ostalih potreba organizma.

 

Neke od najčešćih aliteracija normalnog ponašanja su:

*        ETOPATIJE – nemogućnost  ispoljenja  aktivacije

*        TEHNOPATIJE – posljedice neadekvatnih  tehnoloških uvjeta.

     

 

OPĆA ETOLOGIJA

Etologija (eng. Ethology; grč. ethos - običaj, narav, karakter + logos – znanost), je znanost koja se bavi proučavanjem fiziologijskog i poredbenog ponašanja s isključivo biološkog gledišta, odnosno znanost o ponašanju; navikama, pogotovo u prirodnim oblicima, o evoluciji ponašanja i njenom biološkom značaju. Svrha etologije je da pomoću uzročne analize  protumači odnose vanjskog svijeta (okoline) i unutrašnjih faktora (CNS, hormoni...), te da istraži biološko značenje i evoluciju osnovnih oblika 'životinjskog' ponašanja kao što su automatizmi, taksije, instinkti, stečene reakcije, inteligentni postupci.

Temelj etologije jest etogram kojim se opisuje morfologija ponašanja. Etogram (grč. ethos + gram) predstavlja opis sustava djelatnosti jedne životinjske vrste  po kome možemo prepoznati njeno tipično ponašanje.

Osnivač suvremene etologije je nobelovac K. Lorenz. Lorenz polazi od pretpostavke da instinkte sa stajališta filogenetskog razvoja valja promatrati na identičan način kao i organe.

Prilagodba životinje ovisi o naravi podražaja, senzičkim i motoričkim svojstvima, te iskustvima životinje. Poznavanje naravi životinje omogućava  prevenciju bolesti. Važno je da znamo normalno ponašanje u danim uvjetima, kako bi se pravovremeno mogla uočiti odstupanja. Zbog izrazite intenzivnosti proizvodnje životinjama je nužno poboljšati uvijete života.

Etologija se dijeli na:

1.            TEMELJNA ETOLOGIJA proučava ponašanje primitivnih i divljih  pasmina kao i bliskih srodnika domestificiranih životinja. Dakle, tu su životinje u njihovom iskonskom okruženju.

2.            PRIMJENJENA ETOLOGIJA se bavi ponašanjem goveda, koza, ovaca, konja, kokoši, pasa... Dakle, primijenjena etologija proučava životinje u novom okruženju.

Držanje životinja se sastoji od hranidbe, uzgoja i načina držanja. Sve to ujedinjeno s veterinarskom medicinom rezultira s kvalitetnom proizvodnjom i zaštitom životinja.

Prvotno, u ekstenzivnim uvjetima držanja,  čovjek je  bio znatno više u kontaktu sa  životinjom pa je mogao odmah reagirati na svaki neuobičajeni način ponašanja. Danas je, zbog velike brojnosti životinja u uzgojima, to nemoguće. Znatno je smanjen fizički kontakt i nemoguće je  promatrati svaku životinju kao zasebnu jedinku. Sve to je potencirano činjenicom da intenzivan uzgoj pred životinjski organizam postavlja znatno veće zahtjeve no što je to bilo tijekom ekstenzivnog uzgoja.

POVIJEST ETOLOGIJE

1.                        Nezvanično razdoblje – prvi susreti čovjeka i životinja

2.                        Poluzvanično razdoblje:

*        promatranje životinja

*        određena su svojstva koja mogu koristiti pri domestifikaciji životinja

*        brojne vrste su domestificirane

3.                        Zvanično razdoblje započinje osnivanjem etoloških društava u Engleskoj i Njemačkoj (od 1936.).

 

Nakon zvaničnog postavljanja etologije kao nauke u različitim vremenskim razdobljima i na različitim mjestima javljaju se brojne teorije i postavke koje se trude objasniti ponašanje.

 

Najvažnije teorije u povijesti etologije:

*        Mehanizmi, odnosno načini vladanja se razvijaju i javljaju vremenski, a svaka radnja mora imati uzrok i posljedicu.

*        Vitalisti  su se prvenstveno koncentrirali na određivanje cilja vladanja.

*        Refleksolozi smatraju da se svi oblici vladanja javljaju iz  bezuvjetnih refleksa, a objašnjavaju se kao lažni refleksi.

*        Bihevioristi (engleski bihevior – navika) nastoje strogo utvrditi podražaje i tehnički mjerljive  reakcije tražeći zakonitosti koje su ih uvjetovale.

*        Prosudbeno vladanje – utvrđene su nagonske radnje koje su konstantne po obliku, i pritom  su vrsno specifične, dakle urođene. Stoga se u određenim uvjetima, organizam ponaša kako odgovara vrsti.

Vladanje određene vrste ima svoju ontogenezu* i filogenezu**. Pritom se vladanje vrste razvija po jednakim pravilima  evolucije kao i anatomske, fiziološke i brojne druge osobine vrste.

*  *Ontogeny (grč. on – postojanje + gennan – proizvodnja), razvoj individualnog organizma.

*  **Phylogeny,  (grč. phylon – rasa + genesis –stvaranje), kompletna razvojna povijest rase ili grupe životinja.

 

Podražaj predstavlja promjenu energije koje dovodi do promjene u efektornim organima životinje.  Nerijetko, veći broj podražaja djeluje istovremeno, bilo antagonistički bilo sinergistički.

Vladanje predstavlja adaptaciju životinje na okolne podražaje.

Životinja postiže maksimalnu  efikasnost cjelokupnog bivstvovanja kroz odgovarajuće vladanje. Vladanje je aktivno  zbivanje koje je uvjetovano nivoom motivacijske energije za dani čin u određenim uvjetima. Motivacija i  njeno izražavanje  je odraz unutrašnje  strukture i nivoa motivacijske energije što je uvjetovano genetskom usmjerenošću, procesima adaptacije, stečenim iskustvom (učenje, pamćenje), kao i mjerljivim impulsima iz okoliša.

 

Psihohidraulički ili Lorenzov model vladanja

Kod  nedostatka specifičnih podražaja koji  iniciraju određena vladanja, nastupa akumulacija energije do jedne točke iznad koje se ne može zadržati pa se energija otpušta u obliku određenog vladanja. Primjer je imaginarna gradnja gnijezda u kavezu.

Ovisno o vrsti, spolu i dobi jedinke, različiti su značaji pojedinih efektornih organa.  Vid, sluh, njuh i dodir su najznačajniji osjeti. Kod prasadi je njuh puno značajniji nego vid. Kod ptica je upravo obratno.

Feromoni (Pheromone); tvari koje se luče izvan tijela da bi ih percipirale  (mahom njuhom) druge jedinke iste vrste, a s ciljem izazivanja specifične reakcije ili ponašanja percipijenta. Podvilična žlijezda nerasta izlučuje feromone za poticanje spolnog nagona ženki, a prepucij nerasta luči feromone bitne za stimulaciju akta pasivnog stapanja ženki.

Agresija (lat. aggression – pristupiti, napasti), olfaktorno podražena feromonima, dovodi i do fizioloških promjena: smanjuje se koncentracija androgena, a povećava koncentracija adrenalina.

Miris ima funkciju međusobnog prepoznavanja, prepoznavanja ljudi s kojima su životinje u dodiru, podraživanja spolne aktivnosti, pobuđivanje apetita, odnosno upozoravanja na moguće štetne sastojke hrane i zraka. Praktično svojstvo mirisa koristimo trljajući mladunče o surogat majku nabili ih ona prihvatila. Najvažnije žlijezde za komunikaciju jedinki su : orbitralne i suborbitralne, karpalne, te apokrine žlijezde.

 

Glasovno - taktilne komunikacije

Prvih nekoliko dana života od strane mladunčadi naglašenije su taktilne komunikacije, a od majke vokalne. Primjer je naknadna masaža vimena – odnosno 'naručivanje' određene količine mlijeka za slijedeći obrok. 

Ovce iskazuju znatnu odbojnost prema amnionskoj tekućini, no pred partus, zbog djelovanja  hormona estrogena ta se odbojnost znatno smanjuje.

Lizanjem mladunčadi se suši mladunče, potiče termoregulacija, ali i stvara obrazac za prepoznavanje vlastitog mladunca.  Naime, tijekom lizanja se majka dodatno podraži da estradiol-om i oxitocin-om. Za prepoznavanje mladunčeta su najvažniji njuh i vid.

 

PTICE U komunikaciji ptica je najznačajniji vid. Veličina krijeste mužjaka ovisi o količini androgenih hormona. Isti, androgeni hormoni potiču i agresivno ponašanje.

 Alternativni, skučeni okoliš dovodi do manjeg izražavanja negativnog aspekta ponašanja. No, istovremeno se potencira nemogućnost zadovoljenja motivacijske energije. To pak nerijetko dovodi do pojačane agresivnosti koja može rezultirati čak i kanibalizmom. Stoga treba obogatiti okoliš kako bi što više nalikovao prirodnom.

Sustavno praćenje jedinke i skupine životinja u različitim  okolišnim uvjetima omogućuje uočavanje patologije i abnormalnosti  na  temelju  utvrđenih činjenica dobivenih monitoringom. Primjer za to je praćenje ponašanja životinja prilikom ispaše. Osobe koje rade sa životinjama (gazda, unajmljeni radnici, pas) na osnovi ponašanja životinja  prilikom odlaska na ispašu u proljeće ili pri povratku u jesen mogu procijeniti zdravstveno stanje životinja. Spoznaje o alteracijama ponašanja životinja znaju biti od velike koristi tijekom i nakon blagdana.

 

UROĐENO VLADANJE

Urođeno vladanje je vladanje specifično za vrstu. Ono je definirano već u genomu. Samim time u.v. je izrazito postojano. U u.v. možemo uvrstiti  instinktivne kretnje, odnosno nasljedno utvrđene motoričke aktivnosti. Primjer za instinktivne kretnje (nasljedne koordinacije) su kretnje konja: korak, kas, galop.

 

PREUSMJERENO VLADANJE

Nagonske radnje se ispoljavaju kao posljedica vanjskog podražaja. Ukoliko se nagonska radnja ne može ostvariti, podražaj odnosno proces koji on generira biva  podvrgnut endogenom usporavanju  preko specifične energije koja se ne troši nego akumulira. Zbog toga može doći do neadekvatnih radnji ili do radnji na zamjenskim objektima – preusmjerene radnje.

 Primjeri za preusmjereno vladanje su brojni: Ukoliko je nezadovoljena potreba za parenjem papige, nakon određenog vremena taj nagon se može preusmjeriti na neku stvar  u kavezu (npr. zrcalo).U istim uvjetima pas će 'spolno općiti' s predmetima u stanu, nogom vlasnika ili jastukom. Kod kuja se može javit lažno materinstvo.

Nagonska radnja je i želja za spolnim aktom. To se može uočiti i kod životinja koje još nisu spolno zrele a ponašaju se kao da jesu. Nagonske radnje mogu biti  karakteristične za mlađe doba (npr. sisanje) pa se nastavljaju u starijoj dobi. Mnoge nagonske radnje selekcijom jedinki možemo reducirati (plahost, agresivnost materinski instinkt).

Domestifikacijom životinja i njihovom specijalizacijom je došlo i do specifikacije pobuđivaća pojedinih nagona.

Prirođeni pobuđivaćki mehanizmi su urođeni mehanizmi pobuđivanja osnovnih fizioloških radnji, a u cilju zadovoljenja potrebe jedinke (glad, bijeg...) ili vrste (produženje vrste).

*  PM – Pobuđivaćki Mehanizam

*  PPM – Prirođeni Pobuđivaćki  Mehanizam

*  SPPM –Stečeni i Prirođeni Pobuđivaćki Mehanizam

Homologni organi su organi istog podrijetla, ali različite funkcije (ruke ljudi i krila ptica).

Analogni organi su organi različitog podrijetla, ali iste funkcije (krila ptica  i insekta).

Etogram (grč. ethos - običaj, narav, karakter + gram); opis sustava djelatnosti jedne životinjske vrste  po kome možemo prepoznati njeno tipično ponašanje. Većina takvih opisa odnosi se na ova funkcionalna područja: opći oblici kretanja, ponašanje  snalaženja ili izviđanja, pokreti udobnosti, ponašanje uvjetovano izmjenom tvari, zaštitno i obrambeno ponašanje, teritorijalno ponašanje, ponašanje u doba rasplođivanja, socijalno ponašanje, građenje gnijezda, glasanje, ponašanje u igri, te, razvoj (ontogeneza) ponašanja.

Etogram socijalnog ponašanja konja opisuje međusobno ponašanje konja: međusobne kontakte – nazo-nazalne, nazo-analne, latero-laterelne, nazo-abdominalne. Pri izradi etograma se primjenjuje metoda promatranja – monitoring.

Ponašanje je ukupnih zbir različitih radnji koje se prema porijeklu dijele na:

*  INTUITIVNA RADNJA – radnje iz podsvijesti.

*  NAGONSKA RADNJA – endogeno potaknuta radnja koja se šalje iz nasljedne koordinacije, a poticaj je endogenog podrijetla.

*  SVIJESNA RADNJA

*  REFLEX – suma potpuno ili djelomično nevoljnih akcija potaknuta egzogenim podražajem a genetski uvjetovana. Refleksni luk ide: Receptor (u koži...) – Afferent-ni neuron – Intermincial-ni neuron – Efferent-ni neuron – Effector (mišić...).

 

      NEUROTIČNOST DUŠE – nakon nekoliko neuspješnih pokušaja neke radnje životinje se povlači i može uginuti bez da pokuša  nešto učiniti za produženje svog života.

Primjer:

Mačka je zatvorena u kavez u kojem su se nalazile 3 tipke; po jedna za meso, mlijeko i vodu. Mačka je navikla koja tipka za što služi. Tipke su zamijenjene. Mačka je iznova naučila nakon nekoliko pokušaja. Nakon toga na pritisak tipke ništa nije dobila. Pokušala je nekoliko puta i zatim odustala zbog neurosis-e. Mačka se nakostriješila i sklupčala u kutu.

 

STEREOTIPIJE, odnosno RADNJE U PRAZNO su posljedica nezadovoljstva ili siromašnog okoliša. Primjeri su: šetnja lava uz rešetku ili gutanje zraka kod sportskog konja.

*  STEČANA STEREOTIPIJA - mladunče vidi ponašanje majke pa je imitira.

*  FACIJALNA EKSPRESIJA- mimika

*  POLOŽAJ REPA, TIJELA

*  PILOEREKCIJA – nakostriješenost dlake

*  PREDRADNJE – spolna predigra – određene virtualizirane radnje posuđene iz drugih oblika vladanje (uriniranje, njega legla, nuđenje poklona...)

Stereotipije su važan dio ponašanje ljudi. Čest primjer stereotipne radnje u ljudi je pušenje. Iako je potreba za narkotikom (nikotinom) čest motiv pušenja, najčešći razlog paljenja cigarete je otpuštanje akomulirane energije (frustracija).

 

NEPRIRODNO VLADANJE

Kod prelaska granice prilagodljivosti dolazi do poremećaja u vladanju koji se mogu stupnjevati. Promjene u vladanju mogu biti uzrokovane faktorima okoliša i neurovegetativnim poremetnjama (endogene i egzogene promjene). Karakterizirane su s smanjenom ili povećanom aktivnošću (lijeganje, stajanje, kretanje, pijenje vode, međusobni kontakti), nesigurnim tjelesnim kretnjama...

Neprirodno vladanje je stalna nepoželjna pojava koju  ispoljuje manji dio populacije.  U pravilu nije posljedica nikakve neurološke lezije  i nije ograničeno na situaciju u kojoj se pojavilo.

Neprirodno vladanje se u različitih životinjskih vrsta javlja pri različitim okolnostima.

Neki od najvažnijih oblika neprirodnog vladanja su:

*  Grizenje repa i/ili uški – koje se javlja u prasadi, prvenstveno na boksovima bez stelja.

*  Sisanje drugova – javlja se u prasadi u boksovima bez stelje, pogotovo ukoliko je nezadovoljen akt sisanja. Npr. manja prasad koja nema sisu ili je na sisi koja je manje produktivna.

*  Lizavost se javlja u teladi prilikom manjka jedne ili više esencijalnih tvari.

*  Čupanje perja  se javlja kod kokoši nesilica koje su držane ili u kavezima u nizu ili žive na podu u lošim zoohigijenskim uvjetima. Neadekvatna ishrana će znatno povećati vjerojatnost pojave takvog vladanja.

*  Kanibalizan se, nerijetko zajedno s čupanjem perja, javlja u brojlera prilikom prenapučenosti u uvjetima podnog držanja.

*  Stereotipne radnje - Stereotypy (gr. stereo – tvrd + typos – tip), konstantno ponavljanje besmislene radnje:

1.      grizenje pregrada – krmače, prasad; često to čine u slijedećem stavu

2.      žvakanje u prazno – krmače, tovljenici

3.      tkanje – konji, krmače

4.      igranje jezikom – sportski konji, tovna telad, muzne krave

5.      koračanje – šetnja 'u krug', česta kod životinja u kavezu

*  Neprirodne tjelesne kretnje:

1.      Neprirodno lijeganje se javlja prvenstveno kod goveda na rešetkastom podu (sklizak pod)

2.      Neprirodno ustajanje

 

Preusmjereno vladanje ima brojne primjere:

*  Lizanje se javlja ponajviše u tovne teladi koja se drži u boksovima.

*  Lažno preživanje.

*  Lažne pješčane kupke se javljaju u nesilica koje se drže u boksovima(?).

*  Naslanjanje i podupiranje je pojava koja se javlja ponajviše kod krava muzara držanih u boksovima.

*  Sjedenje poput pasa je česta pojava kod krava muzara u boksovima s pregradama.

*  Sisanje mlijeka se također javlja najčešće u krava muzara.

*  Glodanje drvenih pregrada je pojava vezana mahom uz tovnu junad držanu na rešetkastom podu.

*  Histerija (hysteria) se javlja kod kokoši nesilica u uvjetima podnog držanja. Uslijed straha životinje se nabiju u kutove pa  nastupe velika ugušenja, a moguća je i pojava kokcidioze koja je do tada bila latentna. Uslijed stresa izazvanog strahom pada nesivost.

 

Apatično vladanje (somnolencija)

Apatično vladanje se javlja najčešće u obliku nepomičnog stajanja ili sjedenja na stražnjem dijelu tijela; kod tovnih svinja i krmača držanih bez stelje.

 

METODE U ETOLOGIJI

PROMATRANJE I OPISIVANJE OBLIKA VLADANJA

Promatranje i opisivanje oblika vladanja je vremenski vrlo dugotrajna metoda, ali omogućava dobivanje vrlo egzaktnih činjenica u odnosu na promatrano vladanje. Ukoliko vršimo direktno promatranje životinje moraju biti pripremljene na  prisutnost promatrača. Naime, intenziviranjem i mehaniziranjem proizvodnje prisustvo čovjeka u proizvodnji je svedeno na minimum. Stoga osoba koja će vršiti promatranje treba neko vrijeme proboraviti uz životinje  da bi se one priviknule na prisustvo čovjeka. Potrebno je uočiti  i oblike vladanja koji se javljaju pri susretu sa promatračem.

Oblici vladanja se unose u kompjuter u striktnom vremenskim intervalima (12, 14 ili 48 h) određenim za promatranje u ciklusima (5, 10, 15 min). Promatra se učestalost i periodičnost  javljanja određene aktivnosti. Vladanje se obrađuje i fragmentarno i kao cjelina.

Promatranje može biti:

*  Direktno – najveća preglednost, ali prisustvo promatrača može izazvati reakcije životinja koje remete tijek istraživanja.

*  Skrovito – životinje neće uočiti prisustvo promatrača, ali će zato biti znatno smanjena širina promatranja.

*  Video-kamere – su najbolje, ali i najskuplje rješenje.

 

ODREĐIVANJE BIOKEMIJSKIH REAKCIJA I PARAMETARA

1.      Određivanje lako oksidirajućih tvari poput enzima, šećera, hormona, pigmenata...

2.      Određivanje kortisola u krvi, slini ili urinu.

Određuju se metabolički produkti uz određivanje osnovne tvari (supstrata). Valja voditi računa da koncentracija kortisola fiziološki varira ovisno o dobu dana. Ujutro imamo veću koncentraciju kortisola, a noću manju.

Često hvatanje životinje i vađenje krvi uzrokuju stres koji valjamo uzeti u obzir pri obradi podataka. Životinje se manje stresiraju ukoliko je ugrađena jugularna kanila.

Koncentracija kortisola je uvjetovana i okolinom. Tako na rešetkastom podu imamo veću koncentraciju kortisola no na slamnatom podu. Dakle, rešetkasti pod djeluje stresnije na životinju od slamnatog poda.

3.      Određivanje adrenalina.

GENETIKA I EVOLUCIJA VLADANJA

Proučavanje genetike i evolucije vladanja započinje sa određivanjem potencijala reprodukcije i sposobnosti prilagodbe. Time se određuje koliko se brzo može mijenjati vladanje ciljane vrste. Pritom se rabe teoretske metode i pokusi na životinjama. Izmjena genetike kod životinja se odvija u  dužem vremenskom intervalu. Dužina tog intervala je proporcijalna sa stupnjem razvoja vrste, ili bolje rečeno sa dužinom intervala izmjene generacija. Tako se genetski kodovi nekih bakterija mijenjaju za 24 sata, a genetski kod kornjača se nije bitno promijenio 2x108 godina.

U praksi se stvaraju genetski modeli. Selekcija se vrši prema određenim  zahtjevima. Zahtjevi su, dakako, prvenstveno ekonomske naravi; npr. mliječne krave potpuno prilagođene intenzivnom uzgoju. Protuselekcije nema, no Zakon o dobrobiti životinja donekle onemogućava (usmjerava?) genetsku manipulaciju. U tom zakonu su definirane granice do kojih 'genetska manipulacija' smije ići.

Potrebno je mijenjati okoliš da bi  se životinje bolje osjećale. Ili, gledano sa druge strane, potrebno je  životinje prilagoditi skučenom okolišu. Stoga se tijekom selekcije smanjuju potrebe životinja za kretanjem, gradnjom gnijezda, socijalnim i društvenim kontaktom, znatiželjom... Navedene potrebe za sada nije moguće u potpunosti otkloniti jer bi to podrazumijevalo mijenjanje genetike u važnim područjima. Potrebno bi bilo otkloniti prauzroke koji su doveli do  određenog oblika vladanja. Uklonivši te prauzroke vrlo vjerojatno bi, kao nusprodukt, onemogućili i prilagodbe životinja životnim uvjetima u  kojima se nisu iskonski razvile, npr. uvjetima intenzivne  proizvodnje.

U intenzivnoj proizvodnji nepotrebne životinjske radnje su npr.: gradnja gnijezda krmače ili sjedenje na jajima kokoši.

Vladanje životinja se promatra i opisuje kako bi se one mogle maksimalno proizvodno i reprodukcijski  iskorištavati u uvjetima intenzivne proizvodnje. Odnosno, na osnovi promatranja vladanja mi ćemo zaključiti kako ćemo najjeftinije postići 'najprirodnije uvijete'. U takvim uvjetima životinje se osjećaju bolje i zdravlje su, a to je preduvjet dobre proizvodnje.


UTJECAJ STRESA NA VLADAJE ŽIVOTINJA

Stres (eng. stress) je bilo koji podražaj koji svojim djelovanjem remeti  bilo koju vrstu homeostaze (fizičku, mentalnu, emocionalnu, hormonalnu...) u organizmu. Stres može biti snažan ili slab, kratkotrajan ili dugotrajan, jednovrstan ili kompleksan, no  rezultat stresnog djelovanje je suma svih pojedinih stresova. Rezultat stresa može biti i uginuće. Pritom stres neće niti na koji način direktno ugroziti bilo koju životnu funkciju, ali će, indirektno, izazvati poremećaj(e) koji može biti jako štetan, pa i fatalan.

Životinje se nastoje obraniti i od stresa zaštititi nizom reakcija nazvanih generalni adaptacioni sindrom (General adaptaton syndrome).

Za rezultat stresa bitan je intenzitet i trajanje  stresornih faktora. Kako se kod stresa nerijetko radi o većem broju faktora, stvarno djelovanje stresa na životinje se teško može procijeniti. Za rezultat stresa vrlo je bitno i cjelokupno stanje organizma. Stres može biti akutni (promjena prostora), kronični (buka).

Stres u životinja i ljudi pobuđuje General adaptaton syndrome. Jedna od glavnih karika u djelovanju stresa je kortisol. Kortisol je hormon koji se luči u stanju stresa i organizam dovodi u stanje 'bori se ili bježi!'. Pri tome se cjelokupni metabolizam fokusira na borbu i mišićnu aktivnost. Krv se puni šećerom, mastima. Imuni sustav je suprimiran. Probava stoji. Spolni sustav isto. Razgrađuju se proteini, a u krv ulaze prekursori proteina koji će započeti vidanje rane do koje može doći... To je mehanizam koji je brojne vrste spašavao tijekom evolucije. Na žalost, taj mehanizam danas može znatno iscrpiti životinju ili čovjeka. Tim više što više nema niti borbe, niti bježanja. A stresa ima više no dovoljno.

Neželjeni učinci stresa su:

*        smanjenje konverzije hrane,

*        gubitak na težini, smanjen rast,

*        poremećaji u reprodukciji – poremećena je interakcija  hipofize i gonada, javlja se manjak oksitocina è nema kontrakcija maternice è otežan put spermija prema jajovodu,

*        smanjena kvaliteta mesa; adrenalin è vasocionstriction;

mišićna aktivnost è anaerobna glikolizaèmliječna kiselina è sniženje pH u mišićima,

sumarno;

vasocionstriction + sniženje pH u mišićima + manjak energijeè nekroza mišića èhomogeniziranje, raspad i fagocitoza mišića nekrotičnog tkiva è voštana distrofija; Blijedo, Meko, Vodnjikavo meso.

*        kočenje lučenja mlijeka ç blokirano je lučenje oksitocina,

*        smanjena je kvaliteta sperme; pogotovo pri visokim temperaturama,

*        smanjena fertilnost; pogotovo pri visokim temperaturama, moguć i pobaćaj,

*        anomalije u razvoju

 

Termički stres mogu izazvati bilo vrućina, bilo hladnoća.

Stresogeno, u pravilu, može djelovati bilo koji čimbenik. Ipak, na neke valja obratiti posebnu pozornost:

*        vlaga,

*        glad, žeđ,

*        povrede, traume, situacije koje podsjećaju na proživljene traume,

*        smanjena koncentracija kisika,

*        smanjen atmosferski tlak,

*        premalen prostor, neadekvatan smještaj,

*        terapijski zahvati,

*        transport, pregrupiranje, preseljenje,

*        odvajanje od majke, nova hrana,

*        niži socijalni krug – stalni napadi,

*        visoki socijalni krug – stalna obrana statusa.

 

Monitoring okoliša je detaljno proučavanje okoliša životinje s ciljem redukcije svih nepotrebnih stresnih čimbenika; svođenje stresnih čimbenika na minimum podnošljivosti.

Stres se može prevenirati i medikamentima. Tako ćemo, kako bi smanjili stres, životinjama aplicirati trankvilizatore neposredno prije transporta.

Određivanje osjetljivosti na stres se provodi:

1.                  Halotan testom*,

2.                  testom kreatin kinaze,

3.                  određivanjem krvnih grupa.

*Halotan – jaki inhalacioni anestetik; koristi se za uvod u anesteziju i opću anesteziju.

Ukoliko proučimo etogram, moći ćemo odrediti (procijeniti) situacije koje će, odnosno neće djelovati stresno na životinju.

KLINIČKA ETOLOGIJA

DIJAGNOZA POREMEČAJA U PONAŠANJU MAČAKA

- defeciranje i uriniranje -

Poremetnje u defeciranju i uriniranju  mačaka mogu nastati stoga što mačke osjećaju odbojnost prema mjestu vršenja nužde, supstratu ili žele označiti prostor. Kako bi se odredilo koji je uzrok posrijedi potrebno je nedvojbeno dokazati da je mačka više puta izbjegla  mjesto ili supstrat (podlogu za ostavljanje nužde). Averzija se može razviti naglo zbog straha ili postupno zbog trajnih nemilih iskustava. Nagla averzija se javlja kada je posuda za ostavljanje nužde blizu bučnih uređaja. Postupna averzija se razvija ukoliko je na tom mjestu druga mačka učestalo napada ili slijedi, ukoliko je tu često uznemiruju pas ili vlasnik.

Kod nesklonosti prema mjestu mačka često nuždu obavlja pokraj mjesta predviđenog za to.

Nesklonost se treba odmah početi razbijati. Da se radi o nesklonosti mačke prema mjestu gdje treba vršiti nuždu može se utvrditi tako da se kutija za nuždu premjesti na neko drugo mjesto izvan prostora prema kojem mačka izbjegava. Ukoliko mačka tu izvrši nuždu, nesklonost prema mjestu je dokazana.

Ukoliko vlasnik ima više mačaka, mora utvrditi postoji li agresivno ponašanje među mačkama koje koriste isto mjesto za obavljanje nužde. Poželjno je da utvrdi socijalnu hijerarhiju u skupini (dominantnost). Ukoliko je mačka počela izbjegavati to mjesto zbog neugodnih susreta s dominantnom mačkom, ona će početi defecirati na (drugome) mjestu gdje agresivna mačka nema pristup.

Česta je averzija prema supstratu. Uzrok nesklonosti prema supstratu može biti  posljedica nepovoljnih komponenata koje  sadržava stelja ili podloga u kutiji za nuždu (nečistoća, vlaga, grubi šljunak...). Potrebno je pronaći i ukloniti tvar koja odbija mačku i ponuditi joj prikladni supstrat. Averziju prema supstratu potvrditi ćemo ukoliko se nakon postavljanja kvalitetnog supstrata mačka vrati upotrebi kutije za nuždu. Ukoliko se kutija s istim supstratom stavi na drugo mjesto i mačka počne s njezinom upotrebom onda se radi o averziji prema mjestu.

Na izvor naklonosti može upućivati traženje drugog mjesta sličnog onome koje je životinje prije koristila (nesklonost prema mjestu) ili obilaženje ali nedoticanje stelje u kutiji (nesklonost prema supstratu).

Mačke su prvotno živjele okružene pijeskom pa imaju sklonost obavljanju nužde na otvorenim, glatkim, svjetlucavim površinama poput linoleuma, hodnika...

Mačke koje žive  izvan kućnih granica često nadziru i obilježavaju (markiraju) područja na kojima vrše nuždu ('svoj teren').

Ukoliko mačke ne pokrivaju svoje izmete, a nema drugih promjena u ponašanju, radi se o urođenom ponašanju. Dakle, nepokrivanje izmeta, samo po sebi, nije  simptom devijacije u ponašanju mačke.

Mačke oboljele od cystitis-a i diarrhea-e često ne mogu pravovremeno doći do kutije. Stoga uriniraju ili defeciraju gdje ih uhvati...

Veliki broj mačaka ima sklonost prema sitno zrnatim, silicijskim podlogama.

Kod dugodlakih pasmina česta je nesklonost obavljanja nužde u mekom supstratu jer im se on hvata za dlaku.

Markiranje, odnosno označavanje prostora se vrši fecesom ili urinom (oštrcavanje zida, drva, fotelje...). Označavanje je ponekada teško razlikovati od  nesklonosti mačke prema mjestu za defeciranje. Mačke koje žive slobodno često označuju (oštrcavaju) 'svoje' područje i to je za slobodne mačke normalno ponašanje. Naprotiv, kod kućnih mačaka oštrcavanje terena spada u oblast nenormalnog ponašanja. I mužjaci i ženke oštrcavaju teren. To se ne može spriječiti kastracijom jer je to naučeno ponašanje. Dominantne mačke posvuda oštrcavanejm objavljuju svoje prisustvo i dominaciju. Nedominantne mačke se oštrcavanjem bore za dominaciju.

Brojni su primjeri uriniranje i defekacije u kući zbog osvećivanja ili borbe za pažnju.

 

DIJAGNOSTIKA ABNRMALNOG PONAŠANJA U PASA I MAČAKA

Uzroci problematičnog ponašanja su brojni, npr.:

1.      genetički čimbenici mogu biti genetički defekti, naslijeđeni fiziološki nedostaci funkcija i nepoželjne temperamentne sklonosti koje bi možda u prirodnom uvjetima bile potpuno normalne,

2.      defekti mozga; jedan od primjera može biti hydrocephalus, uzrokuje atrophy-u mozga, convulsion-e, incontinence-iu, dementia-u, podrhtavanje očnih vjeđa i žvačne muskulature,

3.      upala srednjeg uha je zapravo primjer koji se može staviti u grupu s defektima mozga,

4.      poremećena ravnoteža hormona,

5.      insuficijencija pankreasa,

6.      pretjerana ili manjkava pasminska sklonost; pas čuvar na čuva svoje područje

7.      idiopathic-na agresivnost

UZROCI PROBLEMATIČNOG PONAŠANJA UVJETOVANI S STADIJIMA RAZVOJA

1.      poremećaji ontogenetskog razvitka; prenatalni utjecaj poput nutricione deficijencije ženke, podražaji iz okoline na gravidnu ženku,...

2.      asphixia tijekom poroda i posljedično oštećenje mozga,

3.      neprikladan kavez,

4.      okoliš siromašan korisnim stimulansima,

5.      neprihvaćanje od strane roditelja,

6.      pomanjkanje socijalizacije,

7.      odsustvo frateralnog obilježavanja (bratski odnos, odnos podčinjenog prema pretpostavljenom),

8.      gubitak dodira  sa suprotnim spolom do kasnog  životnog razdoblja i posljedična spolna nesposobnost,

9.      infantilizam,

10. agresivnost starih životinja; zbog katarakte, slabljenja sluha, bolnih kroničnih oboljenja zglobova,

11. pretjerano zanimanje i briga,

12. pretjerano njegovanje, odnosno zanemarivanje,

13. prisutnost posebnih podražaja,

14. poteškoće u adaptaciji

 

ETOGRAMSKE DEVIJACIJE

*  Etogramske devijacije mogu biti izražene kao neprimjereno defeciranje i uriniranje. Uzroci takvim promjenama ponašanja mogu biti u socijalnom stresu, revoltiranosti zbog gubitka područja i slično.

*  Začep (Constipation, obstipaton) može biti uzrokovan boravkom u lošoj nastambi, nedostatkom kutije s pijeskom, manjkom kretanja...

*  Tijekom dugotrajnog stresa, mehanizam stresa će, između ostalog minimalizirati i rad  probavnog trakta. Zbog toga u stresnim situacijama  može nastupiti vomituration-a (povraćanje) .

*  Pretjerani lovački instinkti su zapravo devijacije pasminskih sklonosti; želja za dominacijom nad vlasnikom, pretjerana dominacija i suparništvo,

*  Agresivnost; može biti;

1.      naučena; mnogim lutalicama je agresivnost spasila život,

2.      rezultat plašljivosti; situacije je zbunjujuća i agresivnost je jedino što mi pada na pamet,

3.      dobivena selekcijom,

*  Gubitak libida,

*  Hiperseksualnost; životinja 'opći' s nogom od gazde, nogom od stola...

*  Lažna gravidnost,

*  Laktacija izvan reproduktivnog ciklusa

*  Imitacija drugih vrsta,

*  Pretjerani individualizam,

*  Istraživačko ponašanje,

*  Pomanjkanje zanimanja za okolinu,

*  Pretjerano lutanje

*  Relaksacoino ponašanje; aktivna relaksacija i pasivna relaksacija,

*  Narcolepsy; povratne, neugodna, jasne epizode sna, često zajedno s halucinacijama, cataplexy-om i  spavajućom paralizom.

*  Pretjerano pripremanje legla,

*  Izbjegavanje traženja zaštite,

*  Pretjerana zaštita boravišta i posljedična agresivnost.

 

POREMEĆENE SOCIJALNE INTERAKCIJE

Poremećene socijalne interakcije se mogu izraziti kao:

*  Zahtjev za posebnom pažnjom,

*  Somatoformno ponašanje; pokazivanje psihogenih simptoma koji podsjećaju na pravu (fizičku) bolest.

*  Gubitak potpore unutar skupine; kapitulacija, ukočenost prilikom interakcije s drugim životinjama,

*  Izbjegavanja životinje, ljudi, mjesta, događaja...

*  Nesigurnost, pretjerana ovisnost,

*  Anthropomorphism (gr. anthropos – čovjek + morphe – oblik); pripisivanje ljudskih atributa životinjama ili stvarima.

*  Zlostavljanje; fizičko i mentalno.

 

Utjecaj bolesti na ponašanje životinja je vrlo često izrazit. Problemi se javljaju kada mi (ili vlasnik životinje) ne znamo za bolest, a devijacija u ponašanju je očita. Tu su dobri primjeri epilepsija i upala srednjeg uha.

ADAPTACIJSKI NADOSTACI

*  Nesposobnost prilagodbe

*  Anxiety, odnosno anksioznost; izmišljen osjećaj nespecifične prijetnje ili opasnosti,

*  Prisilno ponašanje uzrokovano vanjskim podražajem; životinje stereotipno reagiraju a ne mogu kontrolirati svoju aktivnost,

*  Stereotipno ponašanje su radnje koje nastaju kao rezultat instinktivnog odgovora na podražaje, ali u datim okolnostima nemaju nikakvu svrhu. Kako stereotipne radnje ne utječu na podražaj(e); podražaj se neće ukloniti i radnje će često biti dugotrajne. Primjeri stereotipnog ponašanja su lizanje predmeta, skakanje, žvakanje kauguma, pušenje cigareta, čupanje repa...

*  Destruktivno ponašanje,

*  Pretjerano glasanje; često nastupa prilikom separacije životinja.

*  Fobije (phobia); bezrazložni strahovi od osobe, objekta ili radnje.

*  Panika - Panic; akutna, ekstremna tjeskoba s rastrojstvom osobnosti i funkcionalnosti osobe

*  Philia (gr. philein – voljeti); bezrazložna naklonost osobi, objektu ili radnji.

*  Zamjensko ponašanje; npr. životinja koju pozovemo umjesto da dođe počne jesti travu.

*  Poremetnje raspoloženja; depresija, manija,

*  Ubijanje potomaka; važno jer je mladunčad teško zaštititi.

*  Halucinacije.

 

 

INTERAKCIJA PONAŠANJA I ENDOKRINOG SUSTAVA

Tijekom uzbuđenja  (stres ili hipoglikemija) srž nadbubrežne žlijezde (adrenal cortex) luči katekolamine: adrenalin (epinephrine) i noradrenalin. To su hormoni koji mogu biti i endokrinog i parakrinog podrijetla. Naime, osim srži nadbubrežna žlijezde luče ih i završeci simpatikusa. To su zapravo tkivni hormoni koji djeluju lokalno. Imaju vrlo kratko djelovanje, pojavljuju se samo u arterijskoj krvi. Djeluju na glatku muskulaturu i spolne organe izazivajući vasoconstrictia-u, te pojačavaju tonus maternice i drugih spolnih organa. Pojačavaju salivaciju. Obrnuto djeluju na plućnu muskulaturu i samim time pospješuju (ubrzavaju) disanje. Djelovanjem katekolamina se znatno povećava bazalni metabolizam; nastupa metabolizacija i razgradnja  glikogena u jetri (èhiperglikemija) te aktivacija metabolizma masnih kiselina.

 

U slučaju jakog stresa, u situaciji 'bori se ili bježi' kora nadbubrežne žlijezde (adrenal cortex) luči kortisol i srodne hormone.

Podražaj ide putem:

 

CNS è hipotalamus è hipofiza luči adrenokortikotropan hormon è

èlučenje adrenalina i noradrenalina

 

 Uloga adrenalina i noradrenalina  je pripremiti organizam za borbu. Pritom su ostale funkcije metabolizma, nebitne za borbu, minimalizirane. Stimuliraju glukoneogenezu i hiperglikemiju, povećavaju metabolizam masti i proteina, ali (!) onemogućavaju vazodilataciju, onemogućavaju povećani vaskularni permeabilitet, onemogućavaju fagocitozu, reduciraju broj eritrocita u cirkulaciji, proizvodnju antitijela i aktivnost citotoksičnih T-stanica. Ubrzo nakon djelovanja stresa njihovo djelovanje prestaje i stanje  se normalizira. Problem nastupaju ukoliko stres djeluje dugo. Kako je početni podražaj za lučenje korisol-a neurogen, razni živčani poremećaji mogu dovesti do prekomjernog lučenja  kortisola. Stoga stanje koje životinju samo ASOCIRA na stresnu situaciju može biti jako štetno.

Sumarno djelovanje navedenih hormona dovodi životinju u stanje bori se ili bježi. Pri tome se javlja i opći adaptacioni sindrom.

PAMĆENJE ŽIVOTINJA

Pamćenje može biti kratkotrajno i dugotrajno. Kod pripreme za dugotrajan pamćenje dolazi do selekcije onoga što treba biti upamćeno u limbičiki sustav (lymbic system). Pri tome ukoliko tijekom pamćenja nekog događaja dođe do novog podražaja jednakog ili istog intenziteta neće biti trajnog pamćenja prvotnog podražaja.

HRENIDBENE NAVIKE KONJA

Konj travu odgriza blizu samog korijena. Ukoliko je trava obilna, konj uzima 2-3 zalogaja i kreće dalje, no ukoliko je pašnjak oskudan travom, konj uzima 14-17 zalogaja. Konj izbjegava travu zagađenu fecesom. Tijekom ispaše su konji na određenoj udaljenosti jedan od drugog. Ta udaljenost je regulirana  veličinom  pašnjaka. Ždrebad intenzivno pase tek nakon nekoliko tjedana starosti iako već sa desetak dana pomalo gricka travu.

Odraslom konju je potrebno  50 min za žvakanje 1kg hrane. Pritom konj izvodi 40-50 zalogaja s 40-80 pokreta u minuti.

Ako je hrana konstantno ponuđena konjima, oni je uzimaju  u nepravilnim razmacima, a mogu je uzimati i bez potrebe.

Konj pije vodu  jednom ili  više puta dnevno, što, između ostalog, ovisi o načinu napajanja (korita, pojilice...).

SOCIJALIZACIJA NOVE JEDINKE

Nije poželjno u skupinu dovoditi nove životinje koje skupina ne prihvaća. Pritom, zbog problema u socijalizaciji sa grupom, može doći do ozljeda. Prihvaćanje nove jedinke bit će olakšano ukoliko je stavimo na  pašnjak i tek nakon toga na  ('njen!') pašnjak  pustimo skupinu k njoj. Moguće je i odvajanje životinje iz grupe i stavljanje te životinje s novom u ograđen prostor tijekom nekoliko dana. Jedinka će  novopridošlu životinju prihvatiti i poslije je uvesti u grupu kao 'poznatog' člana.

POTREBE ZA VODOM

Konji termoregulaciju u znatnoj mjeri vrše znojenjem. Poput ljudi, konji se znoje pri radu, fiziološkom naprezanjima (porod, dojenje, strah). Konji se znoje i kod kolika. Prilikom oboljenja želuca imat ćemo 'hladno' znojenje.

Potreba konja za vodom ovisi o pasmini  (tipu) konja, dobi, spolu, vrsti hrane, načinu napajanja, vrsti voda, znojenju.

Ždrijebe je u stanju popiti  10-15 litara vode dnevno.

Radni konji kod laganog rada potrebuju 30-40 litara vode dnevno, a kod teškog rada 60-80 litara vode dnevno. Kobile koje doje potrebuju 40-60 litara vode dnevno.

Normalno evaporacijom konj izluči 0.3 litre vode na sat. Tijekom teškog rada ta se količina može povećati i 10 puta.

Konji su jako osjetljivi na kakvoću vode, odnosno na miris i okus vode. Stoga će klorirana voda ili voda u posudi koja se rabila za druge svrhe, kod konja izazvati veliku odbojnost. Konji će piti vodu koja im ne odgovara tek ukoliko su prisiljeni.

Optimalna temperatura vode za konje je 9-12°C. Ukoliko je voda previše topla, životinja nema osjećaj gašenja žeđi. Uz to, topla voda je opasna jer je povoljan medij za razvoj mikroorganizama. Ukoliko je voda suviše hladna, može doći do gastrointerstinalnih tegoba.

Kiselost vode valja biti u granicama neutralnog (pH 6-7.5). Voda s pH manjim od 2 ili većim od 11 nije za uporabu. Voda također treba biti negativna na sumporvodik. Nalaz sumporvodika (H2S) u vodi upućuje na  prisustvo bakterija. Udio amonijaka u vodi ne smije biti veći od 2 ppm. Veća koncentracija amonijaka od graničnih 2 ppm, ukazuje na  svježe organsko onečišćenje vode. Stajanjem u vodi  amonijak će se oksidirati u nitrati (-NO3) i nitrite (-NO2):

NH3 + O2è-NO3 + H2O

NH3 + O2è -NO2 + H2O

Nitrati i nitriti upućuju na starije organsko onečišćenje vode. Njihova granica u vodi treba biti  ispod 0.5ppm za nitrite (toksični) i 30ppm za nitrate (kancerogeni). U većim koncentracijama su toksični.

 

Konji defeciraju  6-12 puta dnevno, a uriniraju oko 3 puta dnevno. Frekventno uriniranje može upućivati na  upalu urinarnog trakta, ali i tjeranje kobila, strah.

Njegovanje konja

Konji ne mogu dohvatiti lumbosakralni i vratni dio pa ih trljaju o predmete, drveće i slično. Konji se čiste i međusobno u okviru socijalnog čišćenja.

Čišćenje repa konj vrši kao samo-čišćenje, stoga to može ukazivati, ali i pojačati parazitarnu invaziju.

Konji se znaju valjati na pješčanim površinama.

VOKACIJA – glasovna komunikacija

Njištanje je najčešći oblik vokacije. Glasno je. Njištanje je jako uočljivo prilikom odvajanja ždrebeta od kobile.

Rzanje je oblik glasanja konja koji se javlja prije hranjenja, prije parenja (pastuh) i tijekom brige kobile o ždrebadi.

Prodorno oglašavanje se javlja tijekom međusobnog susreta agresivnih životinja, straha, seksualnog odbijanja kobile, pogotovo ukoliko kobila nije u fazi tjeranja.

 

Alternativni sustavi

Životinje nam svojim ponašanjem pokazuju koji im sustav najviše odgovara.

 

VLADANJE KONJA

Hodovi koje konj rabi su korak, kas, galop i rjeđi tölt (telt – samo kod islandskih konja), te rahvan (neki konji u Americi).

Korak je najsporiji način kretanja konja.  Razlikuje se skraćeni, srednji i brzi korak. Dužina koraka ovisi o tjelesnoj građi, poglavito o dužini trupa, a iznosi u prosjeku 70-80 cm. Kod koraka samo jedna noga može biti u zraku. Poželjno je da  pri slobodnom hodu trag stražnje noge bude  za jednu do  dvije širine kopita ispred traga prednje noge.

Kas je ubrzano kretanje, pri čemu, zbog jačeg odbacivanja od tla po dvije dijagonalne noge istodobno lebde u zraku. Dužina koraka, tj. udaljenost između dva traga iste noge pri kasu iznosi 1.5 do 2 m, pa i više. Srednja brzina kasa je oko 15  km/h (4m/s). S obzirom na brzinu, razlikuje se skupljeni (skraćeni), srednji i brzi kas.

Galop je najbrže kretanje konja. S obzirom na brzinu razlikuje se školski, srednji, ojačani i trkači galop. U trkačem galopu udaljenost između  dva otiska istog kopita iznosi i 5-6 m, pri čemu  se čuju 4 udarca (četverotaktno). Ovisno o tome koju prednju nogu ispružuje više naprijed prilikom odupiranja stražnjih nogu o tlo razlikujemo lijevi i desni galop.

Tölt (telt, eng. runing-step) je kretanje karakteristično isključivo za islandske ponije. To su brzi pokreti nogu, najčešće slični kasu s istostranim, ali ne istodobnim podizanjem i spuštanjem nogu. Stoga se mogu čuti četri udarca (četverotaktno). Kod tölta, iako sliči brzom kasu, nema odbacivanja od sedla, nego jahač sijedi u sedlu mirno, opušteno.

Rahvan (eng. pacer) vrsta je kretanja, uglavnom u kasu, pri kojemu konj istupa istovremeno objema lijevim ili desnim nogama. Pri sporom kretanju za jahača je to neugodno ljuljanje, no pri brzom kasu je jahanje ugodno. Čuju se dva udarca (dvotaktno) kada obje istostrane noge udare o tlo. Neki su konji rođeni rahvanci a neki se mogu kretati i običnim kasom. I neke divlje životinje, npr. slonovi i žirafe se kreču rahvanom.

Promjene u taktu hoda upućuju na  patologiju lokomotornog aparata, odnosno na moguću pojavu hromosti.

Spavanje konja

Konj spava 6 sati dnevno; kratko, periodično, bez posebnog kontinuiteta. Spavanje se odvija uglavnom u stojećem stavu, pogotovo kod odraslih, zdravih konja.

Ispitivanje okoliša (radoznalost)

Ispitivanje okoliša je najočitije kod ždrebadi. Kako je za njih sve nepoznato, ždrebad radoznalo ispituje okoliš i na taj način izoštruje osjetila okusa, dodira, mirisa.  Time se  definira psihološka, odnosno nervna konstitucija. Što je životinja upoznala manje predmeta, odnosno manje okolišnih situacija, to je više plaha, odnosno nepovjerljivija. Za kvalitetnu psihološku konstituciju je izrazito važan odgoj u što bogatijem okolišu i rana  socijalizacija. Loše socijalizirane životinje su plahe, nepovjerljive. To su trajne karakteristike koje se naknadno ne mogu promijeniti.