KONJOGOJSTVO
Konji su, uzevši svako grlo za sebe, suviše vrijedni da bismo olako
shvatili problem smještaja, njege i očuvanja njihova zdravlja. Stoga uzgoju
konja valjamo pristupiti s puno pažnje detaljno procijeniti sve relevantne
faktore:
klima: makroklima, mikroklima i bioklima
bioklima – klima u samoj bio-zoni životinje
struktura prostora –obogaćena struktura prostora uvjetuje bolju
socijalizaciju životinja
socijalni partneri – treba izbjegavati mijenjanje socijalne strukture
grupe, a omogućiti vizualni i taktilni kontakt
hrana i voda – dovoljno kvalitetne, te u dovoljnoj količini; trebamo ih
učiniti pristupnima svim životinjama
držanje životinja i smještaj – obratiti pozornost na lijeganje, ustajanje i
kretanje
postupak prema životinji
genetski faktori
Staje za držanje konja mogu biti zatvorene,
poluotvorene i otvorene. Držanje konja može biti vezano i slobodno.
Provjetravanje je u pravilu prirodno. Na taj način se životinje ne
uznemiravanju forsiranom ventilacijom. Temperatura u staji treba biti 10-12°C,
a vlaga 65%.
Staje treba graditi na povišenom i ocjeditom položaju s dovoljno prostora
za ispuste. Pročelje zgrade s vratima treba biti okrenuto na jug. Ukoliko staju
gradimo u području jakih sjevernih
vjetrova, uža strana zgrade treba biti okrenuta prema sjeveru, pročelje prema
istoku ili jugoistoku.
Prostor u staji predviđa se, prema normativima, na osnovi
prosječne veličine grla te njihova ukupnog broja i načina iskorištavanja.
Za konja prosječne težine 500-600 kg normativima se predviđa prostor po
grlu:
stajališta; 2.8-3.8 m x 1.5-1.7 m
širina hodnika u staji:
1.
s
jednorednim stajalištima; 1.8-2.5 m
2.
s dvorednim
stajalištima; 2-3 m
visina staje: 2.8-3.5 m
zračni prostor po grlu; 20-40 m3
širina jasala 40-50 cm
Visina stropa određuje se prema klimatskim prilikama. U
područjima s vrlo niskom temperaturom gradi se niži strop jer se manji prostor
lakše zagrije.
Vrata su obično dvokrilna, s time da se svako krilo
sastoji od gornjeg i donjeg dijela. Gornji dijelovi krila mogu se po lijepom
vremenu otvoriti kako bi konji imali više zraka. Širina dvokrilnih vrata je
1.5-2 m a visina 2.2-3 m. Potrebno je imati barem dvoja vrata. Naravno, u većim
stajama broj vrata je veći. Sva vrata se otvaraju prema van!
Prozori trebaju biti postavljeni 1.8 m iznad poda kako
svjetlost ne bi padala direktno u oči. U pravilu su široki 1.2 m, a visoki 1 m.
Donja polovica prozora nije pokretna, a gornja se otvara oko donje osi prema
unutra. Površina svih prozora u odnosu na površinu poda treba biti od 1:10 do
1:20. Potrebno osvjetljenje iznosi 10-20W/m2. Prozorsko staklo treba
biti u željeznim ili plastičnim okvirima jer zbog kondenzacije vlage drvo brzo
trune (pogotovo ako nije adekvatno zaštićeno).
Izgradnja poda u staji za konje ide ovim
tijekom:
skine se 10-20 cm zemlje
stavi se šljunak, prvo krupni pa na
njega sitni
šljunak se prekrije sa slojem ilovače i hoblovine u debljini 30-50 cm.
Time se dobiva mekani pod, omogućava se dovoljno vlage u staji, ali je zato
nemoguće pranje i dezinfekcija takvog poda. Na sreću konji uriniraju uglavnom
na jednom mjestu. Od tog pravila odstupaju samo kod poroda ili tjeranja. Stoga
nekoliko puta godišnje treba izbaciti kompletnu podlogu na mjestu uriniranja,
odnosno defekacije životinje.
Drveni pod i pod od cigle predstavljaju nepovoljne solucije jer drveni pod
znatno povećava stvaranje i
nakupljanje amonijaka, a cigla se može
zasititi i tada je treba promijeniti. Izmjena cigle na podu nije niti jeftina
niti jednostavna.
Dimenzije boksova
za pojedine klase konja
|
manji konj |
3 x 3-3.5 m |
|
veći konj |
4.5 x 4-4.5 m |
|
kobila s ždrebetom |
5 x 4 m |
Prikladna stelja za konja je načinjena od slame. Dobra svojstva
slame koje se kod steljenja koriste su: higroskopnost, termoizolacija i
mekoća, odnosno ugoda pri odmoru konja. Za primjenu je bolja sjeckana slama jer
je sjeckanjem slame pojačana higroskopnost i
omogućeno stvaranje ravnomjernih
naslaga stelje. Pljesniva ili prašnjava slama je nepogodna za upotrebu.
Osim slame, za steljenje konja
odgovaraju piljevina ili treset. Pri tome treba paziti da piljevina nije
vlažna, slijepljena ili prašnjava. Prednost piljevine je što se može lako i
jeftino nabaviti. Naravno, potrebno je osigurati redovito uklanjanje stelje.
Hranilice i pojilice u konjskim štalama valja postaviti 60 cm iznad poda. Time je omogućen fiziološki
kut kod uzimanja hrane, a onemogućeno je zagađivanje hrane (npr. trljanjem
korijena repa o hranilicu ili pojilicu).
U valovima je hrana razasuta u tankome sloju. Valovi se postavljaju
na visini od 60 cm iznad poda. Izrazito
je nepoželjno da se hrana životinjama servira na podu. Dimenzije valova su, u
pravilu, 70 x 30 cm i dubina 12-15 cm.
Valovi se izrađuju od gline,
kamena, metala (aluminijski lim) i plastike. Prikladni valovi ne ostavljaju
mogućnost da se životinja na njih povredi, bez
mirisa su i lako se za održavaju. Drveni valovi nisu prikladni jer ih
konji lako nagrizaju pri čemu dolazi do povreda jezika i sluznice usta. Uz to
drvo je skupi materijal, brzo se prlja i raspada pa stoga mirisom odbija
životinju. Drveni valov je ujedno i savršena podloga za razvoj mikroorganizama; teško se čisti.
Kako bi se lagano kontrolirala čistoća valova i pojednostavila distribucija
hrane, valove treba postaviti na zid koji je okrenut prema hodniku.
Jasle nisu neophodne jer je povoljnije da konji jedu sjeno i sjenažu s
poda. Time se otežava iritacija očiju i
dišnog puta s prašnatom slamom.
Hranjenje životinja hranom s poda je relativno nehigijenski postupak, ali
je zato, za konje to sigurno fiziološki način uzimanja hrane.
DRŽANJE KONJA NA
VEZU
Dimenzija ležišta namijenjena konjima držanim na vezu je 3-3.5 x 1.7-2.1 m.
Konji nerado liježu u preuskim ležištima. Samim time preuska ležišta
onemogućavaju kvalitetan odmor životinje.
Ždrebad ne zna leći, već to treba naučiti, pa je dobro ždrijebe srušiti nakon
što posisa kolostrum.
Visina pregrade između ležišta iznosi 135-150 cm, s time da je gornji dio
rešetkasti. Kako bi se spriječilo ozljeđivanje nogu konja, drvene grede su do
visine od 90 cm obložene slamom.
Prikladna temperatura za konje koji se drže na vezu je u rasponu 5-15°C.
Konji lako podnose temperature ispod nule. No na niskim temperaturama doći će
do smrzavanja vode u pojilicama, te do
povećanih potreba za hranom zbog povećanog odavanja toplinske energije.
Vlažnost zraka u
staji
Porečana vlažnost zraka će otežati izlučivanje topline znojenjem, u
kutovima će se nakupljati vlaga što pogoduje razvoju mikroorganizama. Visoka
vlažnost će se očitovati vlaženjem i izloženih površina. Za konje je
prihvatljiva vlaga 60-80%. Presuhi stajski zrak će dovesti do iritacije i
isušenja sluznica. Rezultat takvog stanja su konjuktivitisi, oboljenja dišnih
putova i slično.
Konj srednje veličine izlučuje oko 300 g vodene pare na sat (7 dm3/dan).
Plinovi u
stajskom zraku
Ugljični doksid nastaje kao posljedica disanja, flatus-a i
razgradnje ekskreta. Konj mase 500 kg
izlučuje 125 litara ugljičnog dioksida na sat (3m3 dnevno!).
Ventilacija u staji za konje je prirodna, što znači da ovisi o struji vjetra,
razlici vanjske i unutarnje temperature, veličini i rasporedu otvora.
Konj mase 600kg potrebuje 215 m3 svježeg zraka na sat, dok konj
mase 250 kg potražuje 90 m3 zraka na sat. Uopćeno to je m3/h
za svakih 2.8 kg životinje, odnosno 180 m3/h za
jedno uvjetno grlo od 500 kg (stajsku jedinicu). Maksimalna prihvatljiva koncentracija ugljičnog
dioksida u staji ne smije biti nikako veća od 0.2%. Povećanje koncentracije
ugljičnog dioksida iznad navedene razine uvjetovati će promjenu pH krvi i tkiva (CO2 + H2O
=> H2CO3), povećanje frekvencije disanja
(presoreceptori za disanje reagiraju prvenstveno na koncentraciju CO2
u krvi) i omamljivanje životinje.
Amonijak je iritans koji nadražuje sluznice oka i dišnih putova; lakši je
od zraka. Amonijak inhibira citratni ciklus (izocitrat => 2-okso-glutarat).
Time je onemogućeno aerobno dobivanje energije. Stoga amonijakom intoksicirane
sluznice se ne mogu obraniti od štetnih agenata iz okoline. Veće količine
amonijaka mogu dovesti do intoksikacije i anemije, odnosno stanične hypoxia-e.
Maksimalna dopuštena koncentracije amonijaka u staji je 10 ppm.
Prašina u stajskom zraku može biti organskog i anorganskog podrijetla.
Prašina izaziva iritacije dišnih putova. Kako čestice prašine nerijetko na sebi
nose bakterije ( i druge infekte) koje će s zrakom dospjeti duboko u pluća
prašina predstavlja važan izvor infekcija bilo pluća, bilo drugih organa.
VLADANJE KONJA
Hodovi koje konj rabi su korak, kas, galop i rjeđi tölt (telt – samo kod islandskih konja), te rahvan (neki konji u Americi).
Korak je najsporiji način kretanja konja. Razlikuje se skraćeni, srednji i brzi korak.
Dužina koraka ovisi o tjelesnoj građi, poglavito o dužini trupa, a iznosi u
prosjeku 70-80 cm. Kod koraka samo jedna noga može biti u zraku. Poželjno je
da pri slobodnom hodu trag stražnje
noge bude za jednu do dvije širine kopita ispred traga prednje
noge.
Kas je ubrzano kretanje, pri čemu, zbog jačeg
odbacivanja od tla po dvije dijagonalne noge istodobno lebde u zraku. Dužina
koraka, tj. udaljenost između dva traga iste noge pri kasu iznosi 1.5 do 2 m,
pa i više. Srednja brzina kasa je oko 15
km/h (4m/s). S obzirom na brzinu, razlikuje se skupljeni (skraćeni),
srednji i brzi kas.
Galop je najbrže kretanje konja. S obzirom na
brzinu razlikuje se školski, srednji, ojačani i trkači galop. U trkačem galopu
udaljenost između dva otiska istog
kopita iznosi i 5-6 m, pri čemu se čuju
4 udarca (četverotaktno). Ovisno o tome koju prednju nogu ispružuje više
naprijed prilikom odupiranja stražnjih nogu o tlo razlikujemo lijevi i desni
galop.
Tölt (telt, eng. runing-step) je kretanje
karakteristično isključivo za islandske ponije. To su brzi pokreti nogu,
najčešće slični kasu s istostranim, ali ne istodobnim podizanjem i spuštanjem
nogu. Stoga se mogu čuti četri udarca (četverotaktno). Kod tölta, iako sliči
brzom kasu, nema odbacivanja od sedla, nego jahač sijedi u sedlu mirno,
opušteno.
Rahvan (eng. pacer) vrsta je kretanja, uglavnom
u kasu, pri kojemu konj istupa istovremeno objema lijevim ili desnim nogama.
Pri sporom kretanju za jahača je to neugodno ljuljanje, no pri brzom kasu je
jahanje ugodno. Čuju se dva udarca (dvotaktno) kada obje istostrane noge udare
o tlo. Neki su konji rođeni rahvanci a neki se mogu kretati i običnim kasom. I
neke divlje životinje, npr. slonovi i žirafe se kreču rahvanom.
Promjene u taktu hoda upućuju na patologiju lokomotornog aparata, odnosno na
moguću pojavu hromosti.
Spavanje konja
Konj spava 6 sati dnevno; kratko, periodično, bez
posebnog kontinuiteta. Spavanje se odvija uglavnom u stojećem stavu, pogotovo
kod odraslih, zdravih konja.
Ispitivanje
okoliša (radoznalost)
Ispitivanje okoliša je najočitije kod ždrebadi.
Kako je za njih sve nepoznato, ždrebad radoznalo ispituje okoliš i na taj način
izoštruje osjetila okusa, dodira, mirisa.
Time se definira psihološka,
odnosno nervna konstitucija. Što je životinja upoznala manje predmeta, odnosno
manje okolišnih situacija, to je više plaha, odnosno nepovjerljivija. Za
kvalitetnu psihološku konstituciju je izrazito važan odgoj u što bogatijem
okolišu i rana socijalizacija. Loše
socijalizirane životinje su plahe, nepovjerljive. To su trajne karakteristike
koje se naknadno ne mogu promijeniti.
INTERAKCIJA
PONAŠANJA I ENDOKRINOG SUSTAVA
Tijekom uzbuđenja (stres ili hipoglikemija)
srž nadbubrežne žlijezde (adrenal cortex) luči katekolamine: adrenalin
(epinephrine) i noradrenalin. To su hormoni koji mogu biti i endokrinog i
parakrinog podrijetla. Naime, osim srži nadbubrežna žlijezde luče ih i završeci
simpatikusa. To su zapravo tkivni hormoni koji djeluju lokalno. Imaju vrlo
kratko djelovanje, pojavljuju se samo u arterijskoj krvi. Djeluju na glatku
muskulaturu i spolne organe izazivajući vasoconstrictia-u, te
pojačavaju tonus maternice i drugih spolnih organa. Pojačavaju salivaciju.
Obrnuto djeluju na plućnu muskulaturu i samim time pospješuju (ubrzavaju)
disanje. Djelovanjem katekolamina se znatno povećava bazalni metabolizam;
nastupa metabolizacije i razgradnja
glikogena u jetri (èhiperglikemija) te aktivacija metabolizma
masnih kiselina.
U slučaju jakog stresa, u situaciji 'bori se ili bježi' kora nadbubrežne
žlijezde (adrenal cortex) luči kortisol i srodne hormone.
Podražaj ide putem:
CNS è hipotalamus è hipofiza luči
adrenokortikotropan hormon è
èlučenje adrenalina i
noradrenalina
Uloga adrenalina i noradrenalina
je pripremiti organizam za borbu. Pritom su ostale funkcije metabolizma,
nebitne za borbu, minimalizirane. Stimuliraju glukoneogenezu i hiperglikemiju,
povećavaju metabolizam masti i proteina, ali (!) onemogućavaju vazodilataciju,
onemogućavaju povećani vaskularni permeabilitet, onemogućavaju fagocitozu,
reduciraju broj eritrocita u cirkulaciji, proizvodnju antitijela i aktivnost
citotoksičnih T-stanica. Ubrzo nakon djelovanja stresa njihovo djelovanje
prestaje i stanje se normalizira.
Problem nastupaju ukoliko stres djeluje dugo. Kako je početni podražaj za
lučenje korisol-a neurogen, razni živčani poremećaji mogu dovesti do
prekomjernog lučenja kortisola. Stoga
stanje koje životinju ASOCIRA na stresnu situaciju može biti jako štetno.
Sumarno djelovanje navedenih hormona dovodi životinju u stanje bori se ili
bježi. Pri tome se javlja i opći adaptacioni sindrom.
PAMĆENJE
ŽIVOTINJA
Pamćenje može biti kratkotrajno i dugotrajno. Kod pripreme za dugotrajan
pamćenje dolazi do selekcije onoga što treba biti upamćeno u limbičiki sustav (lymbic system). Pri tome ukoliko tijekom pamćenja nekog
događaja dođe do novog podražaja jednakog ili istog intenziteta neće biti
trajnog pamćenja prvotnog podražaja.
HRENIDBENE NAVIKE
KONJA
Konj travu odgriza blizu samog korijena. Ukoliko je trava obilna, konj
uzima 2-3 zalogaja i kreće dalje, no ukoliko je pašnjak oskudan travom, konj
uzima 14-17 zalogaja. Konj izbjegava travu zagađenu fecesom. Tijekom ispaše su
konji na određenoj udaljenosti jedan od drugog. Ta udaljenost je
regulirana veličinom pašnjaka. Ždrebad intenzivno pase tek nakon
nekoliko tjedana starosti iako već sa desetak dana pomalo gricka travu.
Odraslom konju je potrebno 50 min
za žvakanje 1kg hrane. Pritom konj izvodi 40-50 zalogaja i 40-80 pokreta u
minuti.
Ako je hrana konstantno ponuđena konjima, oni je uzimaju u nepravilnim razmacima, a mogu je uzimati i
bez potrebe.
Konj pije vodu jednom ili više puta dnevno, što, između ostalog, ovisi
o načinu napajanja (korita, pojilice...).
SOCIJALIZACIJA
NOVE JEDINKE
Nije poželjno u skupinu dovoditi nove životinje koje skupina ne prihvaća.
Pritom, zbog problema u socijalizaciji sa grupom, može doći do ozljeda.
Prihvaćanje nove jedinke bit će olakšano ukoliko je stavimo na pašnjak i tek nakon toga na ('njen!') pašnjak pustimo skupinu k njoj. Moguće je i odvajanje životinje iz grupe
i stavljanje te životinje s novom u ograđen prostor tijekom nekoliko dana.
Jedinka će novopridošlu životinju
prihvatiti i poslije je uvesti u grupu kao 'poznatog' člana.
POTREBE ZA VODOM
Konji termoregulaciju u znatnoj mjeri vrše znojenjem. Poput ljudi, konji se
znoje pri radu, fiziološkom naprezanjima (porod, dojenje, strah). Konji se
znoje i kod kolika. Prilikom oboljenja želuca imat ćemo 'hladno' znojenje.
Potreba konja za vodom ovisi o pasmini
(tipu) konja, dobi, spolu, vrsti hrane, načinu napajanja, vrsti voda,
znojenju.
Ždrijebe je u stanju popiti 10-15
litara vode dnevno.
Radni konji kod laganog rada potrebuju 30-40 litara vode dnevno, a kod
teškog rada 60-80 litara vode dnevno. Kobile koje doje potrebuju 40-60 litara
vode dnevno.
Normalno evaporacijom konj izluči 0.3 litre vode na sat. Tijekom teškog
rada ta se količina može povećati i 10 puta.
Konji su jako osjetljivi na kakvoću vode, odnosno na miris i okus vode.
Stoga će klorirana voda ili voda u posudi koja se rabila za druge svrhe, kod
konja izazvati veliku odbojnost. Konji će piti vodu koja im ne odgovara tek
ukoliko su prisiljeni.
Optimalna temperatura vode za konje je 9-12°C. Ukoliko je voda previše
topla, životinja nema osjećaj gašenja žeđi. Uz to, topla voda je opasna jer je
povoljan medij za razvoj mikroorganizama. Ukoliko je voda suviše hladna, može
doći do gastrointerstinalnih tegoba.
Kiselost vod
valja biti u granicama neutralnog (pH 6-7.5). Voda s pH manjim od 2 ili većim
od 11 nije za uporabu. Voda također treba biti negativna na sumporvodik. Nalaz
sumporvodika (H2S) u vodi upućuje na prisustvo bakterija. Udio amonijaka u vodi ne smije biti veći od
2 ppm. Veća koncentracija amonijaka od graničnih 2 ppm, ukazuje na svježe organsko onečišćenje vode. Stajanjem
u vodi amonijak će se oksidirati u nitrati
(-NO3) i nitrite (-NO2):
NH3 + O2è-NO3
+ H2O
NH3 + O2è -NO2
+ H2O
Nitrati i
nitriti upućuju na
starije organsko onečišćenje vode. Njihova granica u vodi treba biti ispod 0.5ppm za nitrite (toksični) i 30ppm
za nitrate (kancerogeni). U većim koncentracijama su toksični.
Konji
defeciraju 6-12 puta dnevno, a
uriniraju oko 3 puta dnevno. Frekventno uriniranje može upućivati na upalu urinarnog trakta, ali i tjeranje kobila
, strah.
Njegovanje konja
Konji ne mogu
dohvatiti lumbosakralni i vratni dio pa ih trljaju o predmete, drveće i slično.
Konji se čiste i međusobno u okviru socijalnog čišćenja.
Čišćenje repa
konj vrši kao samo-čišćenje, stoga to može ukazivati, ali i pojačati
parazitarnu invaziju.
Konji se znaju
valjati na pješčanim površinama.
VOKACIJA –
glasovna komunikacija
Njištanje je
najčešći oblik vokacije. Glasno je. Njištanje je jako uočljivo prilikom
odvajanja ždrebeta od kobile.
Rzanje je oblik
glasanja konja koji se javlja prije hranjenja, prije parenja (pastuh) i tijekom
brige kobile o ždrebadi.
Prodorno
oglašavanje se javlja tijekom međusobnog susreta agresivnih životinja, straha,
seksualnog odbijanja kobile, pogotovo ukoliko kobila nije u fazi tjeranja.
Alternativni
sustavi.
Životinje nam
svojim ponašanjem pokazuju koji im sustav najviše odgovara.