Za optimalnu
svinjogojsku proizvodnju su potrebni optimalni proizvodni uvjeti. U
svinjogojstvu je za optimalizaciju proizvodnje najvažnije imati:
dobar rasplodni materijal,
dobre ekološke uvjete, i
dobra tehnološka rješenja.
Za optimalizaciju
ekoloških uvjeta je najvažnije temeljito poznavanje interakcija organizma
(svinje) i okoline (staje). Ukoliko se to zanemari, nastaju nepopravljive
pogreške, smanjuje se proizvodnost i … prihod. Radi uštede radne snage, teži se
mehanizaciji procesa. No, vrlo često, to ide na uštrb proizvodnje.
tehnopatije – bolesti
uzrokovane neadekvatnim tehničko – tehnološkim procesima,
motivacijske
etiopatije – bolesti
uzrokovane nemogućnošću zadovoljenja potreba (motivacije).
Kako bi se izbjegle
štete zbog velike koncentracije svinja na određenom prostoru pribjegava se:
individualnom držanju krmača
držanju svinja u manjim grupama,
all in all out; nema parcijalnog pražnjenja, niti dopunjavanja, pa se
stvara uniformna mikro-populacija. Ukoliko se ne poštuje ovo pravilo, česta su
oboljenja dišnog sustava.
Životinje u grupi
trebaju biti iste starosne kategorije. Samim time su približno iste mase.
Prilikom
uspostavljanja hijerarhije u grupi su česte borbe. To su štetni faktori koji
dovode do smanjenja prirasta i konverzije hrane, a moguće su i ozljede.
Životinje držane u
jednom sistemu stječu navike kojih se pridržavaju i nakon premještaja u drugi
sistem. Mijenjanje navika je stres za životinju.
smanjenje proizvodnih grupa,
temeljnu dezinfekciju ,
uklanjanje otpadne tvari animalnog porijekla; krute, tekuće i plinovite
podzemne vode (gdje otpad odnose?)
provjetravanje
Kako mi od
proizvodnih životinja očekujemo maksimum, potrebno je maksimalno eliminirati
sve štetna faktore koje možemo eliminirati ili ublažiti.
blizina životinje drugo spola,
veličina grupe,
hijerarhija,
uzbuđenje tijekom hranidbe i napajanja.
Mužjaci potiču
ženku na parenje; akustično (Hey Baby!), vizualno
(vidi me što sam zgodan) i olfaktorno (Moj novi parfem …).
Svinje odaju
suvišnu toplinu gotovo isključivo putem disanja; svinje nemaju znojnih
žlijezdi. Druge načine odavanja topline otežava debelo masno tkivo.
Pažnju trebamo
obratiti na temperaturu, vlagu, strujanje zraka, toplinska zračenja, svjetlost
(intenzitet, trajanje i ritam), elektricitet (grmljavina), sastav zraka, buku i
socijalne faktore.
U
slučaju vrućine, svinje će voljnim vladanjem hladiti:
potražit će hladnije mjesto,
ili mjesto s jačim strujanjem zraka,
odmaknut će se od grupe,
rovat će do hladne zemlje,
kaljužat će se (u fecesu i urinu).
Termički stres
djeluje na ovulaciju, gestaciju ploda, sterilitet (sterility- pogotovo kod
mužjaka).
U
slučaju hladnoće svinje će podvući noge pod tijelo ne bi li smanjile površinu tijela kojom odaju toplinu u okolinu. No, niske
temperature nam predstavljaju znatno
manji problem od visokih.
Za hlađenje svinja
se na farmama rabe bazeni i tuševi. Uz to je, prilikom vrućina, indicirano
dodati 3 g vitamina C (askorbinske kiseline) u hranu. Nerastima se daje
'Askogen'; preparat kojeg proizvode gljivice.
Nužnost hlađenja je
vrlo očita; prilikom 36°C, krmače prskane vodom su imale 2.35 praščića više no
one koje nisu bile prskane.
Pri visokim
temperaturama se:
smanjuje apetit,
javlja letargija (umirenje),
pobačaji su češći,
manji je broj ovuliranih jaja,
smanjuje se broj žutih tijela,
embriji su nevitalni i manji,
povećana je embrionalna smrtnost.
Aklimatizacija traje 7-10 dana nakon izlaganja termičkom
stresu. To je važno kod usjemenjivanja. Temperatura u rectum-u najveću
vrijednost postiže 6 sati nakon stresa i pada kroz naredna 6 dana. Dakako,
postoje individualne razlike među jedinkama i uvjetima u kojima one žive.
Intenzitet,
trajanje i način pojavljivanja stresogenog podražaja bitno utječu na učinak stresa. Polaganja pojava podražaja ostavlja veću
mogućnost prilagodbe.
U hladnom uvjetima
se povećava bazalnim metabolizam i produkcija topline. Kako bi se smanjilo
odavanje topline dolazi do periferne vazokonstrikcije.
Pri 30°C svinje
emitiraju 60 W/m2 površine tijela, a pri 15°C 123 W/m2.
Svinje se hlade
respiratornom evaporacijom (isparivanjem).
Tijekom termičkog
stresa, disanje se ubrzava s fizioloških 60 na 160 udisaja u minuti. No, pri 160 udisaja
na minutu, zbog velike frekvencije, zrak samo 'titra' u dišnim prohodima; nema
velike izmjene zraka. Nužno je uključiti ventilaciju. To će biti trenutna pomoć
protiv toplinskog udara.
Periferna vazodilatacija će biti najveća pri
35-37°C. Na temperaturama iznad 37°C opada jer je kontraproduktivna – tada
okolina grije organizam.
Produkcija
energije, seksualno uzbuđenje, graviditet, laktacija, probava su bitni endogeni
faktori.
klima: temperatura, vlaga, strujanje zraka, ventilacija
čulni podražaji: taktilni, olfaktorni, vizualni
socijalni podražaji; odnos muško – žensko, majka – mladunče, strah, gustoća
i veličina populacije.
CNS djeluje na
hypothalamus, hypothalamus djeluje na hipofizu (hypophysis cerebri, pituitary
gland), a hipofiza regulira gotovo sve ostale žlijezde. Dakako, te veze nisu
odveć čvrste. Važni su i adrenal-hormoni, neuro-hormoni, hormoni thyroidea-e, epifize (pineal body, epiphysis cerebri)…
Testis-i su bitni za spermatogenesis, i o tome ovisi
kakvoća spermija (spermatozoon-a). Imaju androgen-u i estrogenu
sekreciju.
Ovary-i luče estrogen i progesteron. U
njima se odvija oogenesis i ovulacija. Estrogen potiče estralno ponašanje
životinja – parenje. Utječe na jajovod, maternicu, vaginu i mliječne žlijezde.
Progesteron djeluje ponajviše na maternicu i vime.
Funkcija jajovoda je usko vezana
za fertilizaciju
(fertilization; implantation
i razvoj fetusa). Termičkom stresu su najpodložniji mužjaci jer
spermatozoon-ima (spermijima) treba 40 dana za sazrijevanje, a potrebna im je
temperatura niža od temperature tijela.
Brzina strujanja
zraka u prasilištu treba biti 0.05 – 0.25 m/s.
Prasad ima male
rezerve glikogena u jetri i nerazvijenu termoregulaciju. Pri niskim
temperaturama prasad ne ide na sisu. Može se dogoditi da čak ne posiše ni kolostrum koji sadrži anti-tijela, ima
laksativno djelovanje i izvor je energije. Glikogen koji ima prasad brzo troši
za zagrijavanje (stvaranje topline).
Krmača s leglom
potrebuje 5-6 m3 zraka (?).
Povišena
koncentracija ammoniaca u prasilištu
dovodi do:
oboljenja dišnog sustava,
intoksikacije, anemije,
problemi sa sluznicama.
Maksimalna dozvoljena koncentracija amonijaka u
prasilištu 10 ppm. Idealno bi
bilo kada bi mogli osigurati 0 ppm. No, to je nemoguće.
Povećana koncentracija
prašine i mikroorganizama u zraku, onečišćenje zraka štetnim plinovima,
amonijakom, znači da nešto ne štima. Vrlo vjerojatno je uzrok smanjena
ventilacija. No uzrok može biti i prevelika fermentacija otpadne fekalne tvari,
bolest u staji (mikroorganizmi)…
Ugljični dioksid (CO2) se tvori disanjem, u probavi (crijevni
plinovi), fermentacijom
excrement-a… Preso-receptori
u organizmu prvenstveno reagiraju na koncentraciju CO2 u krvi.
Fiziološki, povećanje koncentracije CO2 u krvi dovodi do intenziviranja disanja (pozitivna povratna sprega – to je efekt
gazirane vode). Ukoliko je zrak prezasićen s CO2, povećanjem opsega
disanja će se povećati koncentracija CO2 u krvi. Stoga će u jednom
trenutku, pri određenoj koncentraciji CO2 u krvi mehanizam pozitivne
povratne sprege preći u mehanizam negativne povratne sprege i doći će do
usporavanja disanja.
Ugljični dioksid
zakiseljuje krv (CO2 + H2O è H2CO3) i, u velikim
količinama, usporava fiziološke funkcije. Nekada se to koristilo za
omamljivanje u klaonicama.
Maksimalna
koncentracija ugljičnog dioksida u stajskom zraku ne smije biti veća od 0.2% (2000 ppm). Vlaga treba biti 50-80%.
dob |
temperatura
u °C |
1. tjedan |
32°C |
2. tjedan |
25°C |
3. tjedan |
22°C |
4. tjedan |
20°C |
krmače |
15-18°C,
ponekad do 20°C |
tov |
12-18°C |
Prilično je teško
uskladiti temperaturu u bio-zoni krmača
i bio-zoni prasadi, kako bi se obje kategorije dobro osjećale. U tu
svrhu se rabe različite grijalice, podno grijanje…
Povišena
temperatura u krmača dovodi do mastitis-a,
agalactia-e.
Tehnologija
uklještenja krmača se
rabi kako bi se preveniralo gnječenje
prasadi. Nezgoda je što krmača ne može
birati mjesto za prašenje i pravljenje gnijezda. Kako je to nepovoljno za
krmaču, znanstvenici pokušavaju naći neko novo adekvatno rješenje.
Univerzalna veličina boksa je nepovoljna jer većim jedinkama je
otežano lijeganje i ustajanje, te reagiranje na bolno skvičanje prasadi koje je
krmača eventualno prignječila.
Fiziološki, u prvo
vrijeme krmača doziva prasad na sisu, a kasnije prasad sama traži (zove)
sisanje. Prignječena prasad također zove u pomoć. Nažalost, u većim
prasilištima prase i krmača ne mogu komunicirati. Naime, teško je raspoznati da
li je to zvuk iz legla ili iz okoline. U takvim okolnostima su česti poremećaji
u pravilnosti sisanja.
Životinjama je
potrebno osigurati 4-5 kg vode na kg pojedene hrane.
Ovce su vrlo ne-zahtjevne
životinje, skromne. Za prehranu ovaca su dovoljni samo pašnjaci (Jadranska
obala). Moguće je i kombinirano držanje (pašnjaci i staja). Kako su prekrivene
gustim vunenim prekrivačem, ovce vrlo dobro podnose niske temperature. Naravno,
to ne vrijedi za netom ojanjenu janjad i ovce nakon striženja.
Visina ograda
(torovi) kojima se ograđuju ovce treba biti 1.3-1.6m.
Za uzgoj plemenitih
pasmina ovaca nužno je koristiti ovčarnjake. Ovčarnjaci za matična stada su
dimenzija: 8-10 m (širina) x 4 m (visina) x potrebna dužina koja ovisi o
planiranom broju grla.
Potrebne površine
po pojedinoj kategoriji životinja iznose:
kategorija |
površina u
m2 |
ovan |
2 m2 |
ne-gravidna
ovca |
0.8-1 m2 |
gravidna
ovca |
1-1.2 m2 |
šilježica |
06-07 m2 |
janje |
04.06 m2 |
Prikladne
temperature za ovce iznose 10-14 °C, odnosno 6-14°C, a za tovnu janjad 10-17
°C.
Omjer prozora i poda u objektu za uzgoj ovaca valja biti 1:10
do 1:15 u korist poda, odnosno osvjetljenje valja biti 30 lx ili 2W/ m2 (žarulja).
Pod ovčarnjaka se gradi od čvrstih materijala koji
dobro podnose svakodnevno čišćenje. Stelja se iznosi 2-3 puta godišnje.
pokretne pregrade – pokretne su kako bi se dizanjem moglo pratiti povišenje
duboke stelje, i
pokretne jasle – dvostruke – za voluminoznu krmu i koncentrat. Potrebno je
2 m jasli na 10 ovaca (20cm/ovca),
pojilice; jedna na 25 ovaca.
Ispust za ovce treba biti popločan i ograđen.
Ovčarski psi. U pravilu
idu 1-2 psa na 150 ovaca.
Ovnovi se u staje smještaju u grupama od 4-6 grla; 2-3
m2 po ovnu staje i 5 m2/ovnu ispusta.
Janjad se u stajama
drži, u pravilu, u grupama od 100 životinja. Koristi se rešetkasti pod koji je
metalna konstrukcija s gredicama
širokim 6 cm i razmakom između gredica od 2 cm. Potrebno je osigurati
0.4 m2 po janjetu. Za janjad nisu potrebni ispusti. Ishrana se
provodi automatskim hranilicama i pojilicama.
Posebnu pažnju pri uzgoju ovaca je potrebno posvetiti
prevenciji ozljeda prilikom šišanja i kvalitetnom, suhom i toplom smještaju te
dobroj hrani barem 8 dana nakon šišanja. Pozornost valja posvetiti i ispadanju
ili jedenju vune.
Higijena papaka je zapravo profilaksa šepavosti. Papci se
dezinficiraju u bazenima dimenzija 4 x 2 m2, dubokim 20 cm. U
bazenima je otopljen formalin ili CuSO4 (bakreni sulfat) u
koncentraciji 5-10%.
Ektoparaziti se suzbijaju kupkama u velikim bazenima;
5-10 m x 2 m s dubinom od 1.5 m.
Dakako, odgovarajući insekticid je otopljen u vodi.
Ovce degradiraju
pašnjake jer podgrizaju travu, tako da iza njih ostaje 'gola zemlja'. Bolja
varijanta je ako koristimo pregonske pašnjake. To se u pravilu rabi za
plemenite pasmine.
Intenzivno držanje
koza se može provoditi na dva načina; vezano i slobodno držanje.
Vezano držanje je prikladno jer su potrebe za slamom
male, nema tuča, manje su potrebe za prostorom; 0.5 m2 po kozi.
Mužnja je stacionarna. Vezano držanje je prikladno za male farme – do 40 koza.
Slobodno držanje za nedostatke ima teže nadgledanje
životinja, više posla, česte tuče, teško uvođenje nove jedinke. Grupe, od 10 do
13 koza, se slažu prema mliječnosti. Potrebno je oko 1.2-1.5 m2 po
kozi, dakle skoro 3 puta više no u vezanom držanju. Optimalne su staje od 150
koza.
Staju za uzgoj koza valja smjestiti tako da je zaklonjena od dominantnih
vjetrova. Neugodni mirisi se šire i preko 100 metara od staje. Visina staje
treba biti 2.25-3 m, što ovisi o
podneblju; niže staje se lakše zagriju. Koze se uzgajaju na dubokoj
stelji - do 1 m.
Pod staje čini nabijena zemlja s nagibom prema zidu
(kanalić).
Temperatura u staji treba biti 10-15°C; odnosno, ne manje od
6, ne više od 27°C. Minimalna temperatura za jarad je 12°C, a optimalna
15-18°C.
Relativna vlaga valja biti 60-80%. Brzina strujanja zraka
do 0.5 m/s. Osvijetljenost 40 lx (=3 W/m2 ?).
Potrebna površina
jasli je 0.35 m2. Za jare do 30 dana starosti je potrebno 0.2 m2,
a za šilježicu 1m2.
Koze nerado piju iz
automatskih pojilica. Stoga se im se amperi pune 3 puta dnevno s vodom;
(optimalno) 15-20°C. Dnevno popiju 5-15 dm3 vode.
Mužnja koza može biti ručna ili strojna,
stacionarna ili u izmuzištu.. Strojnom mužnjom je moguće izmusti 80-90 koza na
sat. Mužnja jedne koze traje 2-2.5 min. Koza se postavlja na drveni podij, tako
da je 50-70 od zemlje.
Jarci se
individualno drže u odvojenim stajama. Imaju 3-5 m2 zatvorenog
prostora i ispust.
Jasle:
jednostrane
dvostrane
teže koze – 0.4 m/živ
lakše koze – 0.3 m/živ
jarići 0.1-0.2 m/živ
Valov za koncentrat
Viseća pomična
pregrada (drvena) visine 1.2-1.35m
-električni pastir
s 3 žice:
gornja - 1.45m od zemlje (0.6 m od srednje)
srednja – 0.85 m od zemlje (0.5 m od donje)
donja – 0.35 m od zemlje.