UZGOJ KUNIĆA

Meso kunića je vrlo kvalitetno; sadrži malu količinu masti, malo kolesterola, a izvor je vrlo kvalitetnih bjelančevina. Iako je preko 90% kolesterola endogenog podrijetla, niska koncentracija kolesterola u mesu kunića se može dobro iskoristiti u propagandne svrhe.

Moderan način proizvodnje kunića je mnoštven i intenzivan. U vlastitoj proizvodnji u pravilu se izmjenjuju generacije tijekom bogatog vegetacijskog perioda jer se tada ne troši gotova hrana. Hrana za kuniće se gotovo u potpunosti proizvodi u Hrvatskoj; uvoze se samo vitamini i mineralni dodaci.

Intenzivna proizvodnja pretpostavlja i određene pasmine. Pri odabiru pasmine uzima se u obzir:

vanjski izgled; veličina i širina grudnog koša, širina zdjelice, širina leđa

priraštanje; konzum - sa 9 tjedana ima oko 2 kg žive vage

konverzija hrane; 3 kg izbalansiranog krmiva za 1 kg prirasta

brzina rasta; 90 dana starosti è3 kg tjelesne mase,

plodnost; 6-8 legala po kunici godišnje,

rodnost; minimalno 7 mladunaca u leglu

nizak mortalitet mladunaca; 60 rođenih è 52 odgojena,

dobra mliječnost; odgovarajuća kvaliteta i kvantiteta mlijeka, dovoljno dug laktacijski period,

otpornost; čvrste i vitalne jedinke,

visok randman mesa; minimalno 60% mesa koje mora biti bijelo i sočno,

krzno; odgovarajuća boje i visoke kvalitete

Mijenjanje dlake, odnosno linjanje, se odvija kontinuirano tokom cijele godine, no zbog povećanog intenziteta uočljivo je pred zimu i pred ljeto. Tijekom proljetnog linjanja, koje nastupa tijekom ožujka, mijenja se jesenska dlaka pa gubimo nusproizvod.

Dlaka sadrži i veliki udio bjelančevina i drugih visokovrijednih hranjivih tvari, što ide na štetu proizvodnje i zdravlja samog organizma. Jesensko linjanje omogućava stvaranje zimskog dlačnog pokrivača, a brže je kada je životinja boljeg zdravstvenog stanja.

Na životinju, a samim time i na proces linjanja djeluju; duljina dana, vrijeme osvjetljenja, temperatura, vlaga, itd.

15-16 sati osvjetljenja dnevno odgovara uvjetima koji vladaju u prirodi tijekom najintenzivnije reprodukcije; od sredine travnja do sredine lipnja (4.-6. mjesec).

Krivulja plodnosti

Ljeti plodnost opada zbog visokih temperatura. Pritom je pad plodnosti linearan: Prilikom rasta temperature s 20°C na 28°C plodnost će se smanjivati obrnuto proporcionalno rastu temperature. Već na temperaturi od 30°C je moguća sterilnost mužjaka.

U uzgoju kunića se rabe 3 vrste usjemenjivanja:

1. prirodan pripust

2. forsirani pripust; ženku držim da bi se parila iako se na tjera,

3. umjetno usjemenjivanje

Graviditet

Embrionalni razvoj kunića traje 30-32 dana, odnosno 28-35 dana. Nakon ovulacija oslobađa se 8-20 jajnih stanica koje su sposobne za oplodnju narednih 6-8 sati. Ubrzo nakon isteka tog vremena jajne stanice propadaju.

12-16 sati nakon oplodnje počinje dioba oplođenih jajnih stanica. Ta faza je iznimno kritična za plod jer može doći do embrionalne smrtnosti poglavito uslijed stresa i infekcije...

U lošim uvjetima, prilikom stresa, čak 20-40% embrija se ne implantira u stjenku maternice. U procesu implantacije je važna uloga progesteron-a čije lučenje induciraju i sami embryo-i, pa je ukoliko ih je manje veći je udio njihovog ugibanja. Ukoliko je broj oplođenih jajašaca velik, ugiba samo 5-10% embryo-a (jajašaca).

Koćenje

Neposredno prije koćenja smanjuje se količina progesterona, a raste količina estrogena i oxitocin-a. Ženke se kote u kratkim intervalima i same si pomažu ukoliko dođe do zaostajanja ploda u porođajnom kanalu, zbog čega može doći do samo-ozljeđivanja. Jaki stres može zaustaviti istiskivanje ploda, pa kroz otvoreni cervix može doći do prodora mikroorganizama i posljedične infekcije.

Mladunci

Mladi kunići se kote s masom od 30-40 g, slijepi su i bez dlake. Mladunci nemaju razvijen sistem termoregulacije i stoga ih je potrebno grijati. Rast dlake počinje nekoliko dana nakon koćenja. Za 10 dana mladi kunići progledaju, a već za 15 dana završen je rast dlake i mladi počinju izlaziti iz gnijezda.

Za kvalitetan razvoj mladunaca je važno staviti dovoljno stelje.

Podmetanje mladunaca

Podmetanje mladunaca je metoda tvorbe jednakobrojnih gnijezda s ciljem jednakog opterećenja svih jedinki. Mlade provučemo po trbuhu ženke primateljice i istrljamo dlakom iz gnijezda, a ženku – maćehu odmaknemo.

Pri koćenju trebamo osigurati dovoljnu količinu vode jer u protivnom će ženke pregristi plodne ovojnice kako bi popile plodnu tekućinu. Pri tome mogu ozlijediti mladunce, ali u ekstremnim slučajevima i pojesti ih. Povećana potreba za vodom postoji i zbog početka laktacije.

Lučenje mlijeka

Početna količina mlijeka koju jedna kunica izluči je oko 100 g dnevno. Ta je količina dostatna za 7-8 mladunaca (eventualno i do 12 mladunaca). Ta količina (100g) odgovara 10-15% ukupne mase mladunaca. Dnevno se količina izlučenog mlijeka povećava za 10 g do 16-17. dana kada dostiže maksimum (~260g) koji traje oko tjedan dana i zatim se postepeno smanjuje do 35. dana kada ponovno iznosi 100 g dnevno.

Kunice u 20 dana pojedu 5.5-6 kg koncentrata, a proizvedu 3.5-5 kg mlijeka što je dovoljno za oko 2 kg prirasta. Tijekom prvih 20 dana života mladunci ovise isključivo o mlijeku. Od 28. dana trebaju 40-50% dodatne hrane, a od 35 dana prestaje sisanje i mladunci postaju isključivo biljožderi.

Tijekom prvih tjedana su gubici najveći i to ponajviše zbog:

loše majčinske osobine ženke,

zanemarivanje legla,

bolest ili smrt majke,

loše održavano ili nedovoljno nastanjeno gnijezdo,

infekcije i pothlađivanje mladunčadi,

loša higijena i neugoda miris gnijezda jer se ne čisti,

stres,

kanibalizam,

nedovoljna mliječnost.

Odbijanje

Mladi se klasično odbijaju sa 8, 10 ili 12 tjedana starosti. U intenzivnim uvjetima proizvodnje mladunci se odbijaju sa 4-8 tjedana starosti.

Mladunce je poželjno pripremiti na odbiče tako što ćemo im ponuditi gotovu hranu. Time ćemo im potaknuti probavni trakt da se prilagodi na nove hranidbene uvijete.

Tov kunića počinje sa 24-29 dana a traje 70-90 dana.

Količina hrane ( u škrobnim jedinicama ~ kg škroba) koja se daje tovljenicima u pojedinim mjesecima:

mjesec	škrobnih jedinica / kilogramu prirasta
1.	2.200
2.	2.000
3.	5.200
4.	8.100

Do 4. mjeseca starosti tovljenika dobivamo ponajviše mišićnu masu, a nakon toga uglavnom mast.

Idealna težina tovljenika je 2-2.8 kg.

OPREMA U OBJEKTIMA ZA UZGOJ KUNIĆA

U kunićarskim farmama kavezi mogu biti raspoređeni:

1. flat deck, odnosno ravni sistem,

2. Kalifornija tip (kavezi poslagani u obliku slova A) se rabi za držanje kunića za tov i remont stada,

3. baterija tip se rabi za držanje kunića za tov i remont stada.

Materijal od kojeg je izgrađena oprema mora biti nekorozivan. Pojedini elementi opreme se moraju lako i jednostavno montirati, demontirati, čistiti i prati. Povrede kunića uzrokovane opremom moraju biti minimalne.

Prednosti i mane pojedinog sistema držanja

1. FLAT DECK;

dobar pregled životinja, J

rad s životinjama se obavlja brzo i laganoJ,

laka izmjena zrakaJ,

potreban je veliki prostor (Lskupo!$!$!),

veliki izdaci za grijanje velikog objekta (Lskupo!$!$!).

2. KALIFORNIJA TIP;

dobra preglednost životinja J,

vrlo dobro iskorišten prostorJ,

nužno je ručno čišćenje L;

3. BATERIJA TIP

zahtijeva mala ulaganjaJ,

smanjena je upotreba grijanjaJ,

otežan pregled životinja i uočavanje promjena/bolesti L,

obavezna ventilacija L.

Dimenzije kaveza za uzgoj kunića ovise o namjeni i spolu životinje.

namjena i spol	dužina (cm)	širina (cm)	visina (cm)
rasplodne ženke; kotilice unutra	70-80	45-50	35-40
rasplodne ženke; kotilice vani	ne manje	od 0.25m^2
rasplodni mužjaci	70-80	45-50	35-40
remont	30	40	45
tov	60	42	31
zadnja faza tova (2 jedinke na mjesto jedne)	30	42	31
kotilice; pocinčani lim + plastika	50	27	29

Kod kotilica otvor treba biti uzdignut od gnijezda 12 cm. Gnijezdo treba biti suho i udobno. Ispod gnijezda treba biti rešetkasti pod a u međuprostoru slama.

Hranilice za uzgoj kunića su kapaciteta 2 kg. Imaju perforirano dno kako se prašina i druge nečistoće ne bi nakupljali u hranilici. Nagib dna hranilice treba biti takav da kunići mogu pojesti svu hranu bez problema i da omogući lako čišćenje same hranilice.

Za napajanje kunića se rabe nipl pojilice.

Na farmi za proizvodnju kunića je potrebno osigurati prostor za karantenu.

Brzina strujanja zraka u objektu za proizvodnju kunića treba biti u skladu s temperaturom.

temperatura(°C)	brzina strujanja zraka (m/s)
12°C	0.1 m/s
15°C	0.15 m/s
18°C	0.2 m/s
22°C	0.3 m/s
25°C	0.4 m/s

Prikladna ventilacije iznosi 3-4 m³ zraka po satu i po kilogramu životinje ljeti i 1 m³ zraka po satu i po kilogramu životinje zimi (1 - 4 m³ kg^-1 h^-1= 500 - 2000 m³sj^-1h^-1). Zimi je ventilacije smanjena jer se na taj način štede sredstva koja bi se trebala potrošiti za grijanje velikih količina hladnog zraka. Sa higijenskog stajališta to je donekle dopušteno jer je zimi zbog niže temperature smanjena proizvodnja štetnih plinova (ekskrementi èamonijak, sumporvodik).

OKOLIŠNI ČIMBENICI BITNI ZA RAZVOJ KUNIĆA

Linjanje i reprodukcija su ponajviše vezani za svjetlost i temperaturu.

Temperatura

Mladunčad razvija termoregulacione sposobnosti za 10-12 ( u potpunosti 15) dana nakon koćenja. Ukoliko je koža gole mladunčadi roza boje (prokrvljena) i napeta, znači da su uvjeti držanja dobri. Ukoliko je koža naborana znači da nešto nije u redu.

Mladi kunići:

nemaju razvijen mehanizam termoregulacije;

mali su i goli, što znači da nemaju niti termoizolacije;

energetske rezerve kunića se svode prvenstveno na vrlo ograničenu količinu glikogena u jetri, što znači da im je sposobnost tvorbe topline vrlo ograničena.

Zbog navedenih razloga u kotilištu je potrebna visoka temperatura (30-33°C).

Kunići vrlo teško odaju toplinu jer nemaju znojne žlijezde. Toplinu odaju disanjem. Pri visokim temperaturama okoliša životinje uzimaju manje hrane, ali zato piju više vode. Ukoliko je povišena vlažnost zraka kunići će teže odavati višak topline. Samim time će biti smanjena spermatogenesis-a i postotak koncepcije. Metabolizam mužjaka (spermatogenesis) će se na temperaturi od 30°C, pri povećanoj vlažnosti zraka, toliko alterirati da je moguća sterilnost.

Glavni uzrok sterilnosti je uslijed temperature povećan metabolizam spermatozoon-a (spermatoid-a, spermija) unutar mužjaka. Samim time spermatozoon-i potroše sav glikogen i podignu pH sperm-e još prije ejakulacije.

Životinje odaju toplinu i zračenjem (periferna vazodilatacija).

Prilikom isparavanja jednog grama vode veže se 2.3 KJ toplinske energije.

Pri niskim temperaturama potrebno je čuvati energiju. Stoga je pri vanjskoj temperaturi zraka od 13 do 18°C potrebno održavati temperaturu tovilišta 13-15°C, odnosno 15-18° u reprodukciji. Pri temperaturama manjim od 10°C životinje nastave proizvoditi, ali troše znatne energetske rezerve za proizvodnju topline. Uz to, snižene temperature dovode do pada otpornosti životinje.

Kod visokih temperatura smanjuje se uzimanje hrane i prirast. Već na temperaturi od 30 do 32°C javljaju se simptomi: sterilitet, tahipnea (ubrzano disanje), česte akutne smetnje gastrointestinal-nog trakta, trovanje hranom. Pri visokim temperaturama mikroorganizmi se brže razvijaju a životinje manje jedu pa hrana dulje stoji i samim time znatno je veća mogućnost kvarenja hrame.

Niske temperature životinje podnose lakše od visokih. Pri niskim temperaturama dolazi do smetnji od strane dišnog sustava (prehlada...) i povećava se mortalitet mladunca. Odrasle jedinke su manje osjetljive. Ipak, u svakoj varijanti snižene temperature dovode do povećane potrošnje hrane za kilogram prirasta.

Temperatura koju pojedini razvojni stadiji zahtijevaju:

vrijeme života	optimalna temperatura/°C
prvih 10 dana	35°C
od 10. dana do izlaska iz gnijezda	~30°C
nakon izlaska iz gnijezda	18-20°C
ženke u rasplodu	16-18°C; osjetljivije na niže t
mužjaci u rasplodu	15-20°C; osjetljiviji na više t
tov	13-15°C

Vlaga

Preniska vlaga uvjetuje sušenje sluznica i draženje, slabljenje sluzničke barijere, upale, sekundarne infekcije. Oslabljeno je disanje, poremećena je izmjena plinova i ventilacija pluća. U uvjetima preniske vlage zraka životinje su lošijeg zdravstvenog stanja (slabiji apetit, bolest...).

Previsoka vlaga dovodi do promjena u kvaliteti krzna jer se dlaka sljepljuje, ali i promjena u kvaliteti dlake (svrbež, nemir, ispadanje dlake). Ukoliko je uz povećanu vlažnost povišena i temperatura znatno će biti intenziviran razvoj mikroorganizama i samim time će učestati infekcije.

Visoka vlaga i ekstremna temperatura, bilo visoka, bilo niska, su najgori mogući spoj čimbenika mikroklime.

Vlaga u zrak dolazi:

1. disanjem; 10-20% = 200g dan^-1kunić^-1,

2. isparavanjem urina i izmeta,

3. prolivena è isparavanjem voda za piće,

4. zrakom dovedenim iz vana.

Količina vlage nastale disanjem i isparavanjem urina i izmeta približno odgovara količini konzumirane vode.

Kunić dnevno popije u prosjeku 200g vode, a ženke koje doje mogu popiti i do 1kg vode.

Vlaženje zraka se može smanjiti, a higijena znatno popraviti adekvatnim uklanjanjem fekalija i mokraće.

Ukoliko je loša termoizolacija zidova i stropa dolazi do kondenzacije vlage na nutarnjim površinama. Samim time stvara se 'rezerva' vlage koja će održavati vlažnost zraka konstantno na visokom nivou.

Potrebna relativna vlaga iznosi 60-70%, odnosno prihvatljivo je 55-70%.

Ukoliko je relativna vlaga preniska, a ujedno je povećana koncentracija amonijaka u zraku i prisutan je (pogodovni faktor) propuh, doći će do oboljenja dišnog sustava.

Pri visokoj vlazi krzno se vlaži, a vlažno krzno skuplja prašinu. Samim time dlaka postaje ljepljiva i priliježe uz tijelo. Volumen dlačnog pokrivača je smanjen, a voda koje ima u krznu jako je dobar termo-vodič. Rezultat toga je znatno smanjena mogućnost održavanje potrebne tjelesne topline. Pri tome valja naglasiti da izrazito vlažan zrak ima povećani toplinski kapacitet, što znači da će hladni vlažni zrak lakše odvoditi toplinu nego hladni suhi zraka. U slučaju toplog vlažnog zraka vrijedi obrnuto.

Topli zrak prima veće količine vlage od hladnog. Zagrijavanjem zraka apsolutna vlaga ostaje ista, ali se relativna vlaga smanjuje. Od toga ćemo imati koristi zimi kada je vanjski zrak hladan, i kada taj zrak, naravno, zagrijavamo.

Uopćeno: pri konstantnom tlaku povišenje temperature zraka će povisiti apsolutnu vlagu koju zrak može primiti. Proporcionalno povećanju apsolutne vlage bit će smanjena relativna vlaga.

Promjer: m³ zraka pri vlažnosti od 70% i temperaturi od 1°C će moći prihvatiti 3 g vode, a pri istim uvjetima ali temperaturi od 10°C 6 g vode. Ako pretpostavimo da u m³ zraka ima 2 g vode. To je 66% pri 1°C. Taj zrak zagrijemo na 10°C. I dalje ima 2 g vode, što je 33%.

Pri sniženju temperature slabi vitalnost ponajviše mladih organizama. Odrasle jedinke će patiti od smanjene ili izostale reprodukcijske sposobnosti. Ukoliko preniske temperature dugo potraju moguć je i trajan sterilitet.

Rasplodnu sposobnost će smanjiti i temperature više od 20°C.

Zrak u nastambi

Zrak gubi na kvaliteti gomilanjem vodene pare, ugljičnog dioksida, amonijaka, sumporvodika, ugljičnog monoksida. Kako se ti plinovi u određenoj količini konstantno proizvode u staji (feces, disanje, crijevni plinovi...) nužna je ventilacija. Zimi je svježi zrak hladniji od unutrašnjeg. Stoga je potrebno zagrijavati zrak. Kako bi se smanjili izdaci na zagrijavanje, zimi je ventilacije smanjena na donju granicu prihvatljivoga. U tu računicu valja ubrojiti i to da je zimi zbog niže temperature snižena aktivnost mikroorganizama koji razgrađujući feces i urin tvore štetne plinove. Ljeti je situacija obrnuta jer vanjski zrak je hladniji i njime se intenzivno ventilira staja kako bi se smanjila temperatura u staji. Stoga je brzina strujanja zraka zimi maksimalno 0.2m/s, a ljeti maksimalno 0.4-0.5 m/s.

Ventilacija može biti:

statička (prirodna),

dinamička (forsirana);

1. na podtlak

2. na nadtlak

3. mješovita

Zadaci ventilacije

Glavni zadaci ventilacije su dovođenje svježeg zraka i odvođenje ustajalog zraka (u kojem su štetni plinovi) i regulacije temperature i vlage u objektu.

Dobra ventilacija osigurava:

dovoljno svježeg zraka,

zrak bez mirisa i plinova,

brz izlaz štetnih plinova,

ventilacija svakog mjesta u biozoni – nema mrtvih kutova,

relativnu vlagu koja ne odstupa više od 5% od granične vrijednosti,

temperaturu i vlažnost koje ljeti nisu više od 10% veći od vlažnosti i temperature vanjskog zraka.

niski stupanj orošavanja

smanjenje K faktor-a

K faktor predstavlja gubitak topline kroz izložene plohe (zidove, strop, pod i prozore).

Poželjno je da su ljeti temperatura i vlaga niži u staji no izvan nje. Prirast u dobro ventiliranom objektu je veći za 20%, a konverzija hrane za 10%.

Ukoliko se poveća koncentracija amonijaka* u zraku, doći će do nadražaja sluznica i njihove manje otpornosti. Stoga se javljaju; kašalj, bronhopneumonije, konjuktivitis, pad otpornosti, anemije...

*Osim što direktno iritira sluznicu, velika količina amonijaka zaustavlja ciklus limunske kiseline. Stoga stanicama intoksiciranim amonijakom nedostaje energije kojom bi se oduprijeli vanjskim utjecajima. Istovremeno je, kako bi se kompenzirao manjak ATP-a, anaerobna glikoliza znatno intenzivirana. Rezultat toga je tvorba velike količine mliječne kiseline (nizak pH!).

Loše provjetravanje ima za posljedicu povećanu vlagu u zraku. To se može riješit odvođenjem toplog zraka (topli zrak veže velike količine vode). To ljeti nije problem, no zimi je potrebno uložiti dodatnu energiju (koja košta) za zagrijavanje zraka.

PRIRIDNO PROVJETRAVANJE je najjednostavnije i najjeftinije ali ne i najučinkovitije. Zasniva se na principu razlike u tlakova. Razlika u tlakovima se potencira odgovarajućim rasporedom dovodnih i odvodnih otvora. Hladniji i samim time teži zrak potiskuje topliji, 'potrošeni' zrak iz prostorije. Ovakav način provjetravanja je nedostatan u nastambama s vrlo gustom populacijom životinja. Zbog održanja razlika u temperaturi zraka unutar i izvan staje, kao i zbog ne-zagrijavanja (u ventilatorima) zraka nastambe s prirodnim provjetravanjem moraju biti jako dobro izolirane. Ovakav način ventilacije preporuča se za manje i niže objekte kod kojih su prozori okomito postavljeni na bočne zidove, a ravnomjeran je raspored vrata.

Odgovarajući odnos površine poda i ukupne površine prozora u nastambi za uzgoj kunića treba iznositi 5:3 u korist poda.

Dovod i odvod zraka u stajama za kuniće koje rabe prirodno provjetravanje se omogućava: deflektorima, prozorima, šupljim ciglama i rešetkama.

Deflektori su odvodne cijevi na sljemenu krova (kao dimnjaci) koje imaju nastavak protiv ulaženja vjetra. Ulaz vjetra se u pravilu onemogućava koso postavljenim ploćicama sa strane. Površina otvora deflektora valja iznositi 2-3% površine poda staje.

temperatura (°C)	relativna vlaga (%)	brzina strujanja zraka (m/s)	dovod zraka m^3kg^-1h^-1
12-15	60-65	0.1-0.15	1-1.5
16-18	70-75	0.15-0.2	2-2.5
19-22	75-80	0.2-0.3	3-3.5
22-25	80-85	0.3-0.4	3.5-4

Normativi za brzinu strujanja zraka ovisno o temperaturi.

temperatura (°C)	brzina strujanja zraka (m/s)
12	0.1
15	0.15
18	0.2
22	0.3
25	0.4

UMJETNO PROVJETRAVANJE se provodi ventilatorima. U pravilu je jedan ventilator dovoljan za 100 m² poda. Uz uvjete da smo dobro postavili ventilatore i dovode, odnosno odvode zraka, umjetno ventiliranje će omogućiti dobru izmjenu zraka. Dobar ventilacijski sistem bi trebao osigurati 8-10 izmjena zraka na sat.

Površine poprečnog presjeka otvora za ulazni i izlazni zrak trebali biti minimalno 6.5 cm² po kuniću.

Umjetno provjetravane NA NADTLAK: zrak se ventilatorima ubacuje u prostoriju. Zbog povišenog tlaka u prostoriji potrošeni zrak se istiskuje dok se ne izjednače tlakovi. Zrak koji se ubacuje u nastambu se prethodno dezinficira i zagrijava.

Umjetno provjetravanje NA POTLAK: zrak se ventilatorima izbacuje iz nastambe. Zbog sniženog tlaka u prostoriji svježi zrak ulazi dok se ne izjednače tlakovi. Otvori za ulaz zraka trebaju biti pravilno razmješteni kako bi omogućili provjetravanje cijelog objekta. Zrak ne smije ulaziti kroz neplanirane otvore; posebno ne u blizini ventilatora, jer će ventilatori taj zrak izbaciti van prije no što on prođe biozonu životinje.

Umjetno provjetravanje S JEDNAKIM TLAKOM: na jednoj strani ventilatori ubacuju zrak (kroz otvor, kanale ili cijevi), a na drugoj strani ventilatori izvlače zrak vani jednakim intenzitetom.

Ventilatori mogu biti jednobrzinski i višebrzinski. Višebrzinski su bolji jer ovisno o brzini kojom se vrte, može se mijenjati količina zraka koja u jedinici vremena proventilira prostoriju.

Uključivanje ventilatora može biti ručno ili na termostat. Termostat varijanta je znatno prikladnija jer je njome moguće održati temperaturu u granicama +/- 1°C. Termostat uključuje ventilatore nakon povišenja temperature, a isključuje ih nakon pada temperature.

Ovisno o godišnjem dobu ventilacije se prilagođava. Tako je:

zimi minimalno 380m³s.j^-1h^-1

ljeti minimalno 1800-2200 m³s.j^-1h^-1

s.j – stočna (stajska) jedinica iznosi 500 kg životinja/e.

Dovodni zrak ne smije padati direktno na životinju. Otvori trebaju biti minimalno 1.5-2 m udaljeni od životinje. Time se onemogućava djelovanje propuha i direktno djelovanje hladnog zraka.

Kako bi se onemogućilo pothlađivanje odnosno pregrijavanje, zimi se zrak istiskuje kroz otvore bliže podu, a ljeti kroz otvore bliže stropu.

Važno je i nužno redovito čišćenje otvora i ventilatora jer prljavština može znatno smanjiti kapacitet ventilatora i otežati otklanjanje kvarova. Buka i šumovi koje neispravni ventilatori proizvode su stresni faktori pa je nečistoća ventilatora i zbog toga nepoželjna.

Zagrijavanje nastambe treba riješiti na najekonomičniji, ali nedvojbeno djelotvoran način. Ukoliko se ukaže potreba, treba postaviti i dodatnu termoizolaciju. Time će se smanjiti toplina koja se gubi kroz površine zidova, stropa i poda.

U klimatiziranom objektu temperatura nikada, pa ni zimi, ne bi smjela pasti ispod 10°C. U objektima gdje se vrši tov velikih životinja valja osigurati manji izvor topline koji će se aktivirati kada temperatura padne ispod 0°C. Za stalno zagrijavanje se rabe uljene peći, plinske grijalice i električne grijalice. Regulacija sistema grijanja može biti ručna ili automatska (termostat).

Grijanje kod ventilacije na nadtlak: kalorifer se postavlja s unutarnje strane ventilatora.

Grijanje kod ventilacije na podtlak: kalorifer se stavlja ispod otvora na krovu. Otvor treba biti prekriven perforiranim folijama.

Centralno grijanje predstavlja klasičan sistem radijatora i cijevi.

Klimatizacija pretpostavlja grijanje zraka zimi i hlađenje zraka ljeti. Klimatizacijom se troši energija koja iz sustava izlazi:

gubitak toplinske energije

1. K faktor predstavlja gubitak topline kroz izložene plohe (zidove, strop, pod i prozore).

2. ventilacijom (grijanjem svježeg zraka i radom ventilatora),

količinom energije potrebnom za sniženje relativne vlage

količinom energije potrebnom za hlađenje.

Znatnu količinu toplinske energije odaju životinje u obliku tzv. 'senzibilne topline'.

OSVJETLJENOST

U prirodi je najveća proizvodnja u proljeće jer se produženjem dana i bujanjem vegetacije otvaraju mogućnosti za othranu mladunaca. Stoga je u životinja razvijen cijeli mehanizam koji će u prikladnom godišnjem dobu potaknuti plodnost. Taj isti mehanizam se rabi i u intenzivnoj proizvodnji kako bi se plodnost dovela i održala na maksimumu. Glavni pobuđivać je odgovarajuća dužina osvjetljenja (poput dana u proljeće).

Svjetlo ne smije blještati niti padati direktno na kuniće. Svjetlosna tijela se postavljaju iznad hodnika. Moguće je i prirodno osvjetljenje. Za rasvjetu se rabe neonska rasvjetna tijela (reprodukcija) ili obične volfram žarulje (tov i reprodukcija). Dužina i intenzitet osvjetljenja se automatski regulira tajmerima.

Za ženke u reprodukciji odgovarajuće osvjetljenje žarulje je 3-4W/m² tijekom 14-16 sati. 3-4W/m² odgovara jednoj žarulji od 40W na 10m². Za tov se koristi 10-12 satno osvjetljenje intenziteta 1-2W/m², odnosno žarulja od 40W na 20-40m².

Kako je intenzitet osvjetljenja konstantno kao što bi u prirodnim uvjetima bio u proljeće, kunići su konstantno u fazi intenzivne plodnosti. U tovu se tako dugo osvjetljenje izbjegava jer izaziva stres za životinju.

Gustoća naseljenosti se mijenja ovisno o tipu uzgoja; da li je uzgoj intenzivan ili ekstenzivan, volumenu objekta (dužina x širina x visina), uklanjanju fecesa, kvaliteti ventilacije...

U objektu bez ventilacije gustoće ne smije preći jednu žensku životinju na 2-2.5 m³ volumena štale. Taj volumen (kubatura) po jedinici životinje može biti manji kod baterijskog načina držanja, no tada se javlja problem s određivanjem mikroklimatskih parametara pa je proizvodnja nešto sablja.

Potrebe za volumenom staje u pojedinih dobnih skupina su:

dobna skupina	potreban volumen staje u m^3/životinji
rasplodne ženke	1.7-3 m^3
rasplodni mužjaci	0.17-0.2 m^3
tov	0.25 m^3
leglo	0.15 m^3
rasplodni podmladak	0.15 m^3

Uklanjanje fecesa

Kunić dnevno proizvede znatnu količinu fecesa koji je krut i u obliku kuglica. pH fecesa se kreće od 7.2-7.9. Feces kunića je vrlo bogat vitaminima i mineralima; izvanredno je gnojivo. Od ukupne količine ekskremenata feces čini 1/3. Preostale 2/3 otpadaju na mokraću. 100 kunića (mužjaka i ženki) dnevno proizvede 35-40 kg fecesa i 75-80 kg mokraće; ukupno 110-120 kg ekskremenata na 100 kunića.

U izlučenom fecesu se odvijaju aerobna i anaerobna fermentacija. Tvore se štetni amonijak, sumpor dioksid...

UKLANJANJE FEKALNE TVARI IZ OBJEKTA ZA UZGOJ KUNIĆA

1. USKLADIŠTENJE U SAMOM OBJEKTU; Fekalna tvar konstantno pada u dublji ili plići kanal ispod kaveza nazvan kineta (gr. kinetos – pokret, micanje). Kineta se izgnojava jednom ili više puta 'godišnje'. Gnoj se deponira u izgrađenu gnojnicu (gnojište) ili se distribuira direktno na oranicama. Urin valja odmah odvojiti u poseban bazen kako bi se zaštitili od produkata fermentacije urina; prvenstveno od amonijaka. Prilikom fermentacije se u gnoju oslobađa toplinska energija koja zagrijava prostor. To je tijekom hladnog razdoblja korisno, no ljeti to dodatno povisuje temperaturu i osim što tako šteti direktno kunićima, pogoduje razvoju patogenih mikroorganizama.

2. SVAKODNEVNO ODVOŽENJE GNOJA se rabi u većim objektima. Pri tome se koriste sistemi:

gnoj pada na plastificirane valjke ili trake koje ga odnose van,

gnoj može klizati po nagnutim površinama ispod kanala i sakupljati se u gnojnici

gnoj može padati direktno u plići kanal; iz kanala ga izbacuje strugaćica van objekta.

PREVENTIVNE MJERE U KUNIĆARSTVU

Kako bi se spriječilo širenje različitih infektivnih i nametničkih bolesti u kunićarstvu se rabe brojne mjere prevencije.

Najvažnije preventivne mjere u kunićarstvu su:

DEZINFEKCIJSKE BARIJERE predstavljaju bazeni u kojima je otopljena natrijeva lužina (NaOH, eng. caustic soda, sodium hydroxide, natrijev hidroksid) u koncentraciji od 1-2% ili Izosan-G (400ppm). Kako se vremenom kaustična svojstva otopine gube, potrebno je novu otopinu postavljati svaki dan. Pri ulazu i izlazu iz farme potrebno je dezinficirati hodne i vozne površine u dezinfekcijskoj barijeri.

DEZINFEKCIJA PODOVA se, u pravilu, vrši otopinom izosan-G; 200ppm. Dezinfekcija poda se treba provoditi jedanput tjedno,

DEZINFEKCIJA OPREME (hranilice, kotilice...) se vrši 3 promilnom otopinom Jodogala i 1 promilnom otopinom Omnisana. Kotilice se peru poslije upotrebe, a neposredno prije ponovne uporabe se dezinficiraju plamenikom.

SUSTAVI ZA NAPAJANJE (vodokotlići, cijevi) se dezinficiraju s otopinom Jodogala(500 ppm). Kako se sustavi za napajanje 'sami peru vodom' njih je dovoljno jednom mjesečno prati.

UZGOJNI PROSTOR se naizmjenično dezinficira otopinom Jodogala (1.25% ili 50 ml/l) i sumpora (2% ili 20g/l).

AZICID je insekticid s produženim djelovanjem. Vrlo kvalitetno uništava gotovo sve vrste insekata. Prilikom upotrebe treba paziti da ne dođe u dodir s kunićima, hranom i opremom koja je ili koja će biti dostupna kunićima.

Azicid se primjenjuje:

premazivanje izloženih površina; zidova, nosača kaveza, vrata, prozorskih okvira i drugih mjesta gdje se insekti zadržavaju; 100 g praška + 50 g vode u kojoj se prašak razmuti je dovoljno za 3m² površine.

prskanje; 100 g praška se razmuti u litri vode i to je dovoljna količina za 10 m². Prednost prskanja je lakše nanošenje, no stvara se vrlo tanki sloj. Iako se površine prskaju 2 puta trajnost je samo 4-6 tjedana. Pripremljenu otopinu valja potrošiti u roku od nekoliko dana.

DEZINFEKCIJA BUNARSKE VODE ili cisterni se provodi ukoliko vodu za piće dobivamo iz bunara ili cisterne. Za dezinfekciju se rabi najčešće Izosan-G. Pri radu s preparatom (preparatima) se treba strogo pridržavati uputa proizvođača.

SANITARNE MJERE U OBJEKTU ZA UZGOJ KUNIĆA

Kako bi se postiglo odgovarajuće sanitarno stanje, u objektu za uzgoj kunića se primjenjuju mjere:

čišćenje, pranje, i dezinfekcija svih gnijezda i kotilica u trenutku pražnjenja,

permanentna deratizacija u, ali i izvan objekta,

povremeno uništavanje muha, mušica, komaraca; insekti ubodima uznemiruju životinje, iscrpljuju i prenose bolesti - prvenstveno miksomatozu kunića (Myxomatosis cuniculi, infectious myxomatosis);

redovita dezinsekcija nastambi se vrši 1-2 puta tjedno,

čišćenje i dezinfekcija praznih kaveza,

kvalitetno zbrinjavanje drugih onečišćenja; prašina, mikroorganizmi i druga zračna onečišćenja ovise o napučenosti, godišnjem dobu, kvaliteti zraka, kvaliteti provjetravanja, čistoći...

Higijena je najbolja obrana od subkliničkih (subclinical) infekcija. Kako su subkliničke infekcije jedan od najčešćih razloga nedovoljnom iskorištenju hrane, slabom prirastu, slaboj produktivnosti, viskokom mortalitetu i sl., ulaganje u higijenu je nedvojbeno preduvjet kvalitetne proizvodnje.

KEMISKI PREPARATI U NASTAMBI

Raskuživać bi trebao biti:

1. širokog spektra djelovanja; istovremeno bi trebao uništavati i viruse, bakterije (G⁺& G^-) i parazite,

2. ne smije dovesti do rezistencije mikroorganizma,

3. ne smije biti korozivan jer su baterije od pocinčane žice,

4. ekonomičan; mnogi preparati se, iako imaju savršene osobine, ne rabe zbog izrazito visoke cijene; učinak treba opravdati cijenu!

Svakoj uporabi dezinficijensa treba prethoditi mehaničko čišćenje.

JODOFORM (iodophor) – u prevelikoj koncentraciji dovodi do upala sluznica.

SINTETSKI FENOL (phenol) je dobar raskuživać. Vrlo je otporan. Neželjene osobine su mu djelomična korozivnost i izrazita toksičnost za ljude.

DERIVATI KLORA su manje učinkoviti od fenola i relativno su skupi, no znatno su manje toksični.

NUTRIJA

Nutrija je glodavac, biljožder prilagođen životu na kopnu i u vodi. Duljina trupa nutrije je 50-60 cm, a repa 30-40 cm. Odrasla nutrija teži 5-6 kg. U obitelji na jednog mužjaka ide 2-5 ženki. Obor za nutriju se sastoji od gnijezda, bazena i ispusta. Voda u bazenu ne smije biti klorirana. Također, nije pogodna niti tvrda voda. U kavezu valja biti 2-3 nutrije. Nutrija spolnu zrelost postiže s 4 mjeseca, a u rasplod ulazi s 7-14 mjeseci. Graviditet nutrije traje oko 130 dana. Ukoliko se nutrija uznemiri tijekom porođaja, može pojesti i posteljicu i mladunce.

KUNA ZLATICA I BJLICA

Kune su mesožderi. U kaveze se smještaju 3-4 ženke. Mužjaci se smještaju odvojeno. Dužina trupa je oko 50 cm, a repa 25 cm. Odrasla kuna teži 1-1.6 kg. Graviditet traje oko 90 dana. U leglu ima 2-5 mladih.

BIZAMSKI ŠTAKOR

Bizamski štakor (Ondatra zibenthicus, američka ondatra) živi uz vodu. Boravi u rovovima (gnijezdima) koje kopa u nasipima. Cijeni se zbog skupocjenog krzna 'bizam'. Dužina tijela mu je 30-40 cm, a repa 28-30 cm. Mase je 500-800 g. Intenzivno se razmnožava u toplijem razdoblju. Godišnje se koti 3-6 puta. Mladih ima 4-5 u leglu. Graviditet traje 28-30 dana. Bizamski štakor je primarno biljožder, no jede sve što nađe u vodi; rakove, puževe, školjke...

ČINČILA

Činčila je glodavac porijeklom iz južna Amerike. Masa odrasle jedinke je 400-700 g. Prikladni kavezi za činčilu su 40x40x40 cm. U pravilu su poslagani 5-7 kaveza u nizu; po jedna ženka u kavezu. Kavezi su povezani hodnikom kojim se kreće mužjak. Kavezi su od pocinčane žice sa žičanim podom.

Za uzgoj činčila je potrebna prozračna prostorija. Optimalna temperatura je 18°C, a ne bi smjela biti niža od 6°C.

Spolnu zrelost činčile dostižu s 7 mjeseci. Graviditet im traje 111 dana. Okote 6-7 mladih od oko 50 g. Potrebno je osigurati sanduk s gnijezdom.

VIDRA

Vidra je mesožder. Mužjaci su 35-50 cm dugi. Ženke su 30-40 cm duge. Vidre se drže u kavezima pod nadstrešnicom. Valja paziti na vrućinu jer visoka temperatura može izazvati toplotni udar. Prikladna nadstrešnica je dimenzija 25 x 3.5 m. Napravljana je od salonit ploča. Ispod nadstrešnice su dva niza od 62 kaveza. Kavezi su 65 cm iznad tla. Načinjeni su od pocinčane žice. Kavez za dvije vidre je 41 x 35 x 82 cm. Razmak između nizova je 1.4 m.

Gnijezdo je 37 x 26 x 23 x cm. Graviditet vidre traje 70 dana.