SREDNJA TEMPERETURA ZRAČENJA

Toplinsko zračenje prikazujemo pojmom srednje temperature zračenja. Budući da svi predmeti u okolini ne zrače podjednako, bilo je potrebno odrediti pojam koji bi obuhvatio srednju vrijednost cjelokupnog zračenja okoline.

Srednja temperatura zračenja je ona temperatura kod koje crno tijelo zrači istim intenzitetom kao i okolina u kojoj se nalazi.

Izravna mjerenja srednje temperature zračenja uz pomoć preciznog termo-članka i osjetljivog galvanometra su prekomplicirana i preskupa. Zbog toga se vrši neizravno mjerenje pomoću globus termometra. Globus termometar je šuplja bakrena kugla promjera 15.3 cm, s vanjske strane obojena crnom bojom bez sjaja. Crna boja je odabrana kako bi se izbjegla svaka refleksija i kako bi se dobile osobine što bliže idealnom crnom tijelu. U grlo kugle je preko gumenog čepa utaknut precizni živin termometar. Spremište termometra se nalazi u središtu kugle.

Za uspostavljanje ravnoteže s okolinom, globus termometar mora biti eksponiran najmanje 20 min. Tek nakon tog vremena možemo pristupiti očitaju.

Idealno crno tijelo zrači istim intenzitetom kao i okolina u kojoj se nalazi. Međutim, crno tijelo zagrijano na određenu temperaturu bolje odaje toplinu (zračenjem) od drugih predmeta. Iz tog razloga je srednja temperatura zračenja, određena na takav način, nešto niža od stvarne srednje temperature zračenja okoline.

Što je brzina strujanja zraka veća to je temperatura globus termometra bliža temperaturi zraka. Ukoliko su okolne površine (zidovi, pod, strop) hladnije od temperature zraka, globus termometar će pokazivati nižu temperaturu od temperature okolnog zraka.

Da bismo izračunali srednju temperaturu zračenja moramo izmjeriti temperaturu zraka, temperaturu globus termometra i brzinu strujanja zraka. Iz tih vrijednosti možemo izračunati srednju temperaturu zračenja uz pomoć nomograma. Nomogram se sastoji od više pravaca. Vrijednosti u nomogram uvrštavamo na pravce prema abecednom redu, a zatim povlačimo za svake dvije točke pravac i određujemo sjecište.

Na prvi vertikalni pravac 'A' unesemo s desne strane nomograma razliku temperature globus termometra i temperature zraka (T_G-T_Z = ΔT). Vrijednost ΔT može biti i negativna i pozitivna. Ovako dobivenu točku spojimo pravcem s odgovarajućom vrjednošću za brzinu strujanja zraka na sljedećem horizontalnom pravcu 'B'. Taj pravac produžimo do vertikalnog pravca C i označimo točku sjecišta. Dobivenu točku sjecišta na pravcu C spojimo s točkom za vrijednost temperature globus termometra (T_G) na pravcu D. Tako je presječen pravac E na čijem sjecištu očitamo srednju temperaturu zračenja.

skica nomograma

PLINSKI SASTAV ZRAKA

Ugljik dioksid u zraku – određivanje po Lunge-Zeckendorfu

Koncentracija ugljičnog dioksida u zraku se može odrediti postupkom po Lunge-Zeckendorf-u. Ugljikov dioksid u zraku ponaša kao slaba kiselina. U vodi je to svojstvo još naglašenije.

CO₂ + H₂O çè H₂CO₃

To koristimo. Poznat volumen zraka uvodimo u lužnatu otopinu (Na-karbonat + fenol-ftalen) do trenutka neutralizacije. Fenol-ftalen je indikator. Neutralizaciju ćemo uočiti kao nestanak crveno – ljubičaste boje otopine. Iz volumena zraka potrebnog da se neutralizira poznata količina lužine izračunamo koncentraciju ugljičnog dioksida (CO₂) u zraku.

Aparat za ovo mjerenje se može napraviti iz opodeldok boce (85 ml), gumenog balona (75 ml), gumenog čepa, dulje i krače cijevi, te gumene cjevčice.

Postupak. U bočicu se stavi 10 ml otopine Na-karbonata i fenol-ftelen-a. Bočica se zatvori pomoću gumenog čepa. U bočicu se utiskuje zrak. Količina zraka se prati brojenjem stiskova balona. Nakon svakog stiska savijanjem cjevčica prekida se mogućnost ulaska i izlaska zraka. Sadržaj boćice se mučka oko 1 min. Utiskivanje i mućkanje zraka se ponavlja sve dok se crveno-ljubičasta boja fenol-ftelen-a ne izgubi. Tada se iz tablice prema broju stiskanja očita koncentracija CO₂ u zraku.

Određivanje koncentracije amonijaka u zraku po Asaju

Određivanje amonijaka (NH₃) se obavlja brom-krezol-purpur indikatorskim papirićima koji stoje na zraku. Papirići mijenjaju boju od limun žute do ljubičasto modre u roku od 1-60 sekundi. Ovom metodom se može izmjeriti koncentracija 3-200 ppm u zraku.

Detektor se sastoji od plastične kutije u kojoj su 3 začepljene epruvete, pinceta, i upute s tablicama ekspozicije. Jedna epruveta sadrži određeni broj BCP-papirića (Brom-Krezol-Purpur). Epruvete se ne smije otvarati u staji, odnosno u svakom prostoru u kojem sumnjamo da ima amonijaka. Druga epruveta sadrži standardni plavi papirić i uvijek je zatvorena. Treća epruveta je prazna.

Postupak. Prije ulaska u staju jedan papirić se prenese u praznu epruvetu. Na mjestu mjerenja papirić se izvadi i drži pokraj epruvete s standardnim plavim papirićem. Štopericom mjerimo ekspoziciju do promjene boje ne postane slična standardu (plavo-siva). Koncentracija amonijaka u zraku se očita iz tablice prema trajanju ekspozicije u sekundama.

Određivanje plinova u zraku (plinski detektor po Dregeru)

Univerzalni plinski detektor po Drageru omogućuje određivanje količine amonijaka, kisika, ugljičnog dioksida, sumporvodika, ugljičnog monoksida... Detektor radi na principu crpljenja točno određenog volumena zraka kroz indikatorsku cjevčicu. Svaka indikatorska cjevčica služi za mjerenje točno određenog plina.

Postupak. Na indikatorskoj cjevčici se odlome dva zataljena kraja, a ona se uloži u aparat tako da strelica pokazuje u smjeru aparata. Aparat se stisne do maksimuma i pričeka se dok se crpaljka potpuno ne otvori. Potpuno otvorenje crpaljke će označiti zategnuti lanac. Crpljenje se obavlja onoliko puta koliko je navedeno u uputama za određeni plin. Rezultat se očita prema promjeni boje na kalibriranoj cjevčici.

KORPUSKULARNO ZRAČNO ONEČIŠĆENJE

Određivanje prašine u zraku

Broj čestica prašine u 1 cm³ (1ml) zraka određuje se modificiranim Brownovim postupkom s midget impingerom uz modifikaciju destiliranom vodom kao supstratom i Burkeovom komoricom za brojenje.

U plinsku ispiralicu midget impingera stavi se 5 ml etilnog alkohola i obavi crpljenje u trajanju od 1 minute. Uzorci stajskog zraka se crpe u zoni disanja životinje. Za govedo i konje to je ~80 cm iznad poda, a za svinje i perad to je ~20 cm iznad poda. Nakon crpljenja zraka ispiralica se mućka. Kad završi mućkanje, kap sadržaja ispiralice se stavi na komoricu i obavi se brojenje pod mikroskopom. Kada obavimo brojenje čestica (N₁, N₂,... N_n ) u određenom broju (n) kvadratića komorice, izračuna se prosječan broj čestica prašine u kvadratiću komorice (∑N/n). Taj broj se pomnoži s faktorom (7067?) i dobije se broj čestica prašine po jedinici volumena zraka. To se radi po formuli:

N_P = 7067 ∑N/n

N_P - je relativna zaprašenost; broj čestica prašine u jedinici volumena zraka,

∑N – je ukupan broj prebrojanih čestica prašine; ∑N = N₁+ N₂+...+ N_n,

n – je ukupan broj kvadratića u kojima smo prebrojali čestice prašine,

∑N/n - je prosječan broj čestica prašine u jednom kvadratiću komorice,

7067 – je faktor (?)

Relativna zaprašenost N_P - je prihvatljiva do 1500 čestica u cm³. Iznad 1500 čestica prašine u 1 cm³ govorimo o korpuskularnom onečišćenju zraka.

ODREĐIVANJE BROJA MIKROORGANIZAMA U ZRAKU

Za određivanje broja mikroorganizama u zraku potrebna su 3 Petrijeva zdjelice s običnim agarom. Svaka od te tri zdjelice se stajskom zraku izloži 1 minutu, i to: prva 30 cm od poda, druga 30 cm od stropa, i treća u zoni disanja životinja koje stoje. Tijekom izlaganja zdjelice valja držati u vodoravnom položaju. Nakon što je završeno izlaganje zdjelice valja poklopiti s poklopcem. Čim dođemo u laboratorij zdjelice s kontaminiranim agarom se stavljaju u termostat. U termostatu se bakterije nesmetano umnažaju 24 h, a nakon toga se prostim okom izbroje kolonije. Pretpostavlja se da je svaka bakterija stvorila svoju koloniju.

Izbrojena vrijednost kolonija od kojih svaka predstavlja jednu bakteriju – začetnicu kolonije, se podjeli s 60 (60 s/min) i pomnoži s 166 (površina Petrijeve zdjelice je oko 1/166 m²). Time se dobiva približan broj mikroorganizama koji svake sekunde padnu na površinu od 1 m² u tom području štale. Rezultati dobiveni sa sve tri zdjelice se zbroje i podjele s 3. Time se dobije srednja vrijednost. Konačni broj se izražava kao vjerojatni srednji broj mikroorganizama koji padne na m² tijekom jedne sekunde (N_mikm^-2s^-1). Prihvatljiv broj mikroorganizama u zraku je 5000 m^-2min^-1 = 83 m^-2s^-1 .

Računat možemo i ovako: Izbrojena vrijednost kolonija od kojih svaka predstavlja jednu bakteriju – začetnicu kolonije se podjeli s 60 (površina Petrijeve zdjelice je 60 cm²) i pomnoži s 10000 (m² =10000 cm²). Time se dobiva približan broj mikroorganizama koji svake minute padnu na površinu od 1 m² u tom području štale. Rezultati dobiveni sa sve tri zdjelice se zbroje i podjele s 3. Time se dobije srednja vrijednost. Konačni broj se izražava kao vjerojatni srednji broj mikroorganizama koji padne na m2 tijekom jedne minute (N_mikm^-2min^-1). Prihvatljiv broj mikroorganizama u zraku je 5000 m^-2min^-1.

SANITACIJA

Sanitacija (eng. Sanitation lat. sanitas – zdravlje) je sve što obuhvaća postizanje uvjeta okoline koji pogoduju zdravlju.

Grane sanitacije su:

dezinfekcija

dezinsekcija

deratizacija

dezodorizacija

Dezinfekcija je uništavanje mikroorganizama do ispod infekcione doze. Dezinfekcija u širem smislu podrazumijeva primjenu kemijskih sredstava u svrhu uništenja mikroorganizama.

Za dezinfekciju se često koriste preparati klora. Osobine preparata klora su:

nisu otrovni

ne nagrizaju (?)

ne moraju se ispirati

vrlo su nepostojani spojevi

ODREĐIVANJE AKTIVNOG KLORA u klornim preparatima

Metoda po Kazakovu

Napraviti 1%-tnu otopinu preparata.

Na dno epruvete stavimo malo kalijeva jodida.

Na kalijev jodid dodamo 5 kapi otopine HCl-a; kristali kalijeva jodida se otope.

Dodamo 8 kapi 1% otopine preparata.

Klor oksidira jodid u jod i time otopina poprima žuto do smeđe obojenje.

Dodajemo (titriramo) kap po kap Na-tiosulfata (Na₂S₂O₃) sve do obezbojenja.

Računamo: Udio aktivnog klora (g%) =broj kapi Na₂S₂O₃ X 2

Dobivenu vrijednost usporedimo s deklaracijom koja obavezno stoji na proizvodu.

ODREĐIVANJE REZIDUALNOG KLORA

Rezidualni klor (eng. Residue lat. residuum od re – natrag + sidere – sjesti), ostatak; klor koji ostaje nakon odstranjenja ostalih tvari, odnosno to je klor u suvišku.

Za određivanje rezidualnog klora koristimo σ-tolidine (orto-tolidine).

Maksimalna dopuštena koncentracija rezidualnog klora je 0.5 mg/kg (0.5 ppm).

Postupak:

U epruvetu se ulije:

10 ml klorirane vode

1 ml σ-tolidine-a

Pričekamo 5 minuta

Količinu rezidualnog klora očitamo kolorimetrijski. Žuto obojenje je znak pozitivne reakcije.

PROVJERA POSTOTKA NaOH

Za provjeru postotka natrijeve lužine u otopini koristimo se postupkom neutralizacije. U epruvetu s odjeljcima ulijemo točno poznatu količinu 2%-ne HCl. Time smo definirali količinu HCl-a. Tome se doda metilorandž – indikator. Otopinu natrijeve lužine nakapavamo do obezbojenja (neutralizacije).

Znamo koliko imamo HCl-a. Iz toga izračunamo koliko nam je NaOH potrebno za neutralizaciju. Ta količina NaOH je bila u volumenu vode kojom smo neutralizirali HCl. Iz volumena vode i količine natrijeve lužine lako je izračuna ti postotak NaOH.

PROVJERA UČINKA SANITACIJE

PROVJERA DEZINSEKCIJE

Kvalitetu borbe protiv letećih insekata najbolje ćemo provjeriti pravljenje 'spot' površina (eng. spot – umrljan, točkast) u štalama. Npr. na jedan m² staje se može nakupiti 100-150 muha; ako ih nismo uništili.

Važno je tretirati razvojne oblike; valja koristiti i larvicide.

PROVJERA DERATIZACIJE

U potrebu ponovne, kvalitetna deratizacije ćemo biti sigurni ukoliko:

vidimo tragove glodavaca

vidimo glodavce noću

vidimo glodavce danju

Broj glodavaca u svijetu je izrazito velik. U Europi je odnos glodavac - čovjek u pravilu 1:1. U nerazvijenim zemljama je taj odnos 1:20 u korist glodavaca.

PROVJERA DEZODORACIJE

Dezodoracija se vrši dodavanjem aditiva hrani, vodi ili eventualno gnoju. Mnogi aditivi rade tako da vežu amonijev ion. Tako djeluju zeoliti (Al-silikati), morske alge.

Olfaktometri su instrumenti koji kvalitativno i kvantitativno karakteriziraju mirise, odnosno smrad.

PROVJERA DEZINFEKCIJE

Kod provjere dezinfekcije mi zapravo provjeravamo postotak redukcije broja mikroorganizama. Npr. prije dezinfekcije je bilo 100 mikroorganizama na cm². Poslije dezinfekcije taj broj se smanjio na 20 mikroorganizama na cm². Znači dezinfekcija je bila 80%.

Veterinarski normativ za dezinfekciju je 80%. Dakle, dobra dezinfekcija mora ukloniti 80% ili više mikroorganizama.

Postupak provjere dezinfekcije:

Uzmemo bris prije i nakon dezinfekcije pomoću šablona određenih površina (npr. 50 cm²). Brisevi mogu biti suhi ili mokri. Mokri brisevi su u pravilu navlaženi s fiziološkom otopinom. U epruvetu s brisom ulijemo 5 ml fiziološke otopine i ostavimo stajati neko određeno vrijeme. Zatim jedan ml otopine nalijemo u Petrijevu zdjelicu. Nakon 24 h inkubacije izmjerimo broj kolonija. Isti postupak ponovimo nakon dezinfekcije.

Ukoliko smo radili po gore navedenim normama; površina od 50 cm², 5 ml. fiziološke otopine, 1 ml u Petrijevu zdjelicu, vrijedi:

N_mik/cm = N_uk x površina^-1 x (udio uliven P zdijelicu)^-1=

N_mik/cm = N_uk x (50cm²)^-1 x (1/5)^-1 =N_uk x 1/50 x 5 =5/50 = N_uk/10

N_mik/cm = N_uk/10

N_mik/cm -gustoća mikroorganizama na cm²

N_uk -broj kolonija; pretpostavlja se da je svaka bakterija oformila svoju koloniju

PROVJERA DEZINFEKCIJE ZRAKA

U pin-impinger napunimo fiziološku otopinu i pročišćujemo određenu količinu zraka prije i nakon dezinfekcije. Dobivena rezultate usporedimo i odredimo uspjeh dezinfekcije.

NASTANANAK, ŠIRENJE I DJELOVANJE ŠTETNIH PLINOVA

Plinovi u zrak dospijevaju iz staja, industrije i okoline, ili su njegov klasični sastojak (N, O₂, CO₂). Prema djelovanju plinovi mogu biti:

klasični sastojci zraka; N, O₂, CO₂,

štetni plinovi; amonijak, ugljik monoksid, sumporvodik…

osmogeni, odnosno mirisne tvari,

druga plinovita onečišćenja.

Koncentracija kisika i ugljičnog dioksida u stajskom zraku ovisi o broju životinja, ventilaciji, procesima razgradnje organske tvari…

Količina kisika i ugljičnog dioksida u staji iznose:

kisik, O₂; 19-20% (19000-20000 ppm)

ugljični dioksid, CO₂; 0.1-1% (1000-10000 ppm)

maksimalna dopuštana koncentracija ugljičnog dioksida iznosi 0.3% (3000 ppm).

Rijetko kada se prekorači dopuštena koncentracija CO₂, no ni tada ne uzrokuje značajnije zdravstvene poremećaje. Uz to, povećana koncentracija CO₂, ne izaziva niti smanjenje proizvodnje. Nazimice podnose i 0.7-0.8% CO₂ u zraku iako pokazuju znakove dispneje (dyspnea). Djelovanje povišene koncentracije CO₂ teško je odvojiti od djelovanja termičkih i hydric-nih čimbenika. Prilikom kvara uređaja za ventilaciju prije porastu temperatura i vlaga do vrijednosti opasnih po život nego koncentracija ugljičnog dioksida.

Amonijak (NH3) nastaje bakterijskom razgradnjom organske tvari koja sadrži bjelančevine (dušik). Razvoju amonijaka pridonose anaerobni uvjeti, blago alkalni uvjeti (pH), temperatura iznad 20°C, tanki sloj tekuće smjese izmeta i mokraće. Nasuprot tome, visoka vlažnost, i kisela reakcija (H₂O₂) snizuju koncentraciju NH₃. Aktualna koncentracija amonijaka ovisi o veličini površine tekućeg izmeta i soli.

Dopuštena koncentracija amonijaka u zraku kreče se 1-30 ppm.

Rašireno je mišljenje da se amonijak oslobađa iz odležanog, polu-tekućeg gnojiva. Nova istraživanja pokazuju da se već poslije 2 dana 40% dušikovih spojeva razgradi do amonjaka. Taj amonijak ostaje vezan u gnoju u obliku amonijevog karbonata. Pritom se veći dio aminokiselina ne razgrađuje deaminacijom, već dekarboksilacijom do amina. Kad se gnoj anaerobno obrađuje dolazi do oslobađanja amonijaka.

Amonijak se otapa na vlažnim površinama sluznica i disocira oslobađajući hidroksilni ion (OH) koji nadražuje i nagriza sluznice.

Dugotrajna izloženost amonijaku (~50 ppm) dovodi do oštećenja respiratornog sustava. Histološki to se očituje s gubitkom cilija, povećanjem broja vrtičastih stanica, sniženim klirensom pluća. Velika količina amonijaka zaustavlja ciklus limunske kiseline. Stoga stanicama intoksiciranim amonijakom nedostaje energije kojom bi se oduprijeli vanjskim utjecajima. Istovremeno je, kako bi se kompenzirao manjak ATP-a, anaerobna glikoliza u stanicama znatno intenzivirana. Rezultat toga je tvorba velike količine mliječne kiseline (nizak pH!).

DJELOVANJE AMONIJAKA NA

Perad izaziva: pad potrošnje hrane, smanjenje prirasta i nosivosti, zakašnjelo spolno dozrijevanje. Ti su simptomi uočljivi već kod 20 ppm amonijaka u zraku. Stoga se u peradnjaku tolerira do 10 ppm amonijaka.

Ovce tek pri 75 ppm amonijaka počinju pokazivati simptome. Simptomi su najizrazitji u janjadi; smanjenje prirasta, povećanje gubitka (mortalitet janjadi).

Goveda i svinje su još otpornije; tek kod 100 ppm amonijaka pokazuju simptome. Najvažniji simptomi su: smanjenje prirasta, povećanje morbiditeta i mortaliteta.

Sumporvodik (H₂S) nastaje anaerobnom razgradnjom aminokiselina koje sadrže sumpor (u bisulfidnim vezama). Sumporvodika u normalnim uvjetima nema u stajama s govedima, a u ostalih domaćih životinja se javlja samo sporadično u manjim količinama. U većim količinama (2-5 ppm) se može javiti samo pri grubim propustima u održavanju higijene uz izostanak provjetravanja.

Dugotrajno izlaganja manjim količinama sumporvodika je bez praktičnog značaja za zdravlje životinja.

Koncentracije 100-150 ppm su opasne. Pri toj koncentraciji dolazi do nadražaja respiratornog sustava, ali i apsorpcije sumporvodika u krv. S krvi sumporvodik dolazi u parenhim organizma gdje inhibira enzime respiratornog lanca bitnog za tvorbu energije (ATP). Kako CNS mora konstantno održavati električni potencijal membrana, najosjetljiviji je na manjak energije. Zbog tog razloga sumporvodik će djelovati kao metabolički otrov za CNS.

U jamama gnojnicama stvaraju se velike količine sumporvodika. Pri naglom miješanju ili prepumpavanju sadržaja jama supmorvodik u velikoj količini (nekoliko tisuća ppm) može izaći vani i izazvati akutno trovanje i smrt.

Osmogeni

Osmogeni pridonose karakterističnom stajskom mirisu. Prisutni su u malim količinama i nisu opasni po zdravlje. Najznačajniji osmogeni su

metilamini

nitrozamini

hlapljivi organski spojevi sumpora

dimetilfosfid

METILAMINI

Metilamini su derivati amonijaka, a jedan do tri vodikova atoma su zamijenjena metilnim skupinama. Metilamini nastaju anaerobnom razgradnjom kolina i kolinskih derivata. Imaju intenzivan miris po amonijaku i ribama. Nizak im je prag osjetljivosti; nanjušit ćemo ih i na nižim koncentracijama od 1 ppm. Metilamini su glavna mirisna tvar u stajskom zraku.

Veća količina metilamina (derivata amonijaka!) nadražuje sluznice, izaziva upalu pluća i dišnih putova. Toksično djeluju slično kao i nikotin. Stoga im je ciljano tkivo CNS. Akutna toksičnost je oko 50% veća no toksičnost amonijaka. 3-metilamin je najtoksičniji pripadnik skupine.

NITROZAMINI

U prisustvu nitrata i nitrita dolazi do njihovog spajanja s metilaminima pa nastaju nitrozamini (npr. 3-metilnitrozamin) koji su kancerogeni.

HLAPLJIVI ORGANSKI SPOJEVI SUMPORA

Hlapljivi organski spojevi sumpora se često nalaze u koncentraciji većoj od koncentracije sumporvodika. U aerobnim uvjetima se tvori dimetil-disulfid, a u anaerobnim uvjetima se tvori metilkaptan i dimetil-sulfid.

Prilikom homogenizacije i iznošenja pohranjenog stajskog gnojiva, ili ukoliko je pokvaren ventilacijski uređaj dolazi do intenzivnijeg hlapljenja organskih spojeva sumpora i nakupljanja u zraku.

DIMETILFOSFID

Dimetilfosfid je izrazito toksičan i neugodna mirisa.

Količina štetnih i ostalih stranih plinova u životinjskoj nastambi ovisi o broju životinja, njihovoj vrsti, dobi, uvjetima držanja, upotrebi stelje, odlaganja i odstranjivanja fekalija, održavanja čistoće, ventilacijskom sustavu…

NAČIN ZBRINJAVANJA LEŠINA I KONFISKATA

Konfiskati su otpaci u industriji mesa i živežne namjernice animalnog porijekla kojima je prošao rok trajanja.

Načini zbrinjavanja konfiskata su:

utilizacija (lat. utilis – koristan èiskorištenje nečega)

stočna groblja

jame grobnice

spaljivanje u pećima

Pravilnik o uvjetima što ih moraju ispuniti objekti za neškodljivo uklanjanje životinjskih leševa, otpadaka i konfiskata (NN.34/1985).

KAFELERIJA

Kafelerija je ekonomski najisplativiji i ekološki najprihvatljiviji način zbrinjavanja lešina i konfiskata. Otpadna tvar se prikuplja i kao sekundarna sirovina reciklira u pretvara u novi proizvod.

Kafelerija treba biti smještana izvan naselja i treba imati zasebnu infrastrukturu. U kafeleriji su nužna dva strogo odvojena dijela; čisti i nečisti dio. Sirovine se dopremaju specijalnim vozilima, iskrcavaju u destruktore i idu u proces prerade.

Postupci prerade

Vlažan postupak.

Sirovina se ubacuje u destruktore. Kad se destruktori napune ubacuje se vodena para temperature 130-160°C i pod pritiskom od 3-4 bara. Tu se vrši destrukcija i sterilizacija sirovine kroz 5 sati. Potom se odvaja mast, a suha masa se suši i melje u mesno ili koštano brašno. Čitav proces traje 9-10 sati.

Suhi postupak.

Sirovina se usitni u drobilici na komade veličine 3-4 cm. U destruktor koji ima 2 omotača vodena para se ne dovodi direktno, već se ona dovodi u prostor između omotača. Sirovina se miješa i kuha u vlastitom soku. Potom se suši na 144°C i tlaku od 3 bara. Poslije sirovina ide u prešu gdje se iz brašna istisne mast. Čitav proces traje 4-5 sati.

Vlažno-ekstrakcijski postupak

Vlažno-ekstrakcijski postupak je sličan vlažnom postupku, ali se dodaje perkloretilen ili benzen koji služe za ekstrakciju masti.

Lešine i konfiskati se skupljaju u krugu do 100 km. Lešine se skupljaju u seoskim punktovima (rashladne komore; 0-4°C). Lešine ne smiju biti starije od 48 h ukoliko stoje na temperaturi okoline (ljeti).

Finalni proizvodi kafelerije su:

stočna krmiva animalnog porijekla (ludilo brale!).

tehnička mast

sporedni proizvodi; koža, dlake, perje, rogovi, papci…

Iz mesnih dijelova se dobije 22-29% mesnog brašna i 10-15% tehničke masti.

Mesno brašno sadržava:

proteina, 60%

masti, 4-15%

smeđe je do tamne boje

specifičnog mirisa

Mesno brašno predstavlja visokokvalitetno bjelančevinsko krmivo.

Mesno-koštano brašno sadrži:

proteina, 40-50% (min 40%)

masti, 4 -10% (max 10%)

pepela, do 35%

vlage, do 10%

svjetlo smeđe je boje

Krvno brašno

Riblje brašno sadrži:

proteina, 63%

ribljeg ulja, 10-15%

vlage, do 10%

Tehnička mast sadrži maksimalno 5% vlage. Koristi se u industriji i ishrani stoke.

Kontaminacija finalnog proizvoda

prioni (kravlje ludilo!)

salmonele…

Infekt iz nečistog u čisti dio prenose u pravilu glodavci jer ljudi ne prelaze iz jednog u drugi dio.

STOČNO GROBLJE

Stočno groblje je najnepovoljniji način uklanjanja lešina i konfiskata s higijenskog i epizootiološkog stajališta.

Lokacija jame mora biti izvan naselja, na ocjeditom terenu (krupno granulirano tlo è ocjedito) s dovoljnim dotokom zraka. Nivo podzemnih voda ne smije biti viši od 2.5-3 m ispod površine tla. Stočno groblje treba biti ograđeno ogradom od betona ili cigle. Na vrhu ograde treba biti bodljikava žica. Kućica s tekućom vodom, priborom za sekciju leševa, pranje i dezinfekciju, se treba nalaziti unutar ograde. Nakon sekcije lešina se zakopa 2 m ispod površine zemlje s napravljenim humkom. Za veliku životinju treba 4 m², a za malu 2 m². Stočna groblja se prekapaju tek za 10-15 godina. Svaku lešinu valja zakopati u zasebnu jamu.

Stočno groblje se ne smije koristiti za napasanje, a za sadnju neke kulture se može koristiti tek 26 godina nakon prestanka upotrebe. Do tada se na njemu može saditi samo drveće.

JAMA GROBNICA

Jama grobnica se gradi izvan naseljenog mjesta. Za odabir lokacije je važan nivo podzemnih voda i granulometrijski sastav tla. Prikladna širina jame je 3-5 m, a dubina 8-15 m. Dno treba biti najmanje 1 m iznad nivoa podzemnih voda. Na dno se stavlja drenažni sloj debljine 0.5-1m od tucanika ili krhotina crijepa. Na 1m od dna stavljaju se 2 željezne šipke (cijevi ili šine) na kojima se lešina zadržava poput mesa na roštilju. Jama se zida na suho i na vrhu se zatvara armiranom pločom koja ujedno služi i kao stol za sekciju.

TRANSPORT ŽIVOTINJA

Higijena transporta ovisi o vrsti životinja koje se transportiraju, o transportnom sredstvu, o trajanju transporta, o promjeni lokacije. Svaki transport je stres za životinju koja se prijevozi. Stoga dolazi do kaliranja kojem je biokemijski pokazatelj sadržaj mliječne kiseline u mišićnom tkivu.

Kaliranje: gubici na težini (% žive vage) – željeznički transport

	do 100 km	100-200 km	200-300 km	300-400 km
goveda	3	4.5	4.7	7
svinje	3-4	4.5	5	veći od 5

Prijevoz na smije biti način širenja zaraznih bolesti. Tijekom transporta ne smije doći do ozljeda ili smrti životinja. Kalo mora biti čim manje. Nužan je kvalitetan pregled životinja prije utovara. Tijekom prvih sati transporta se najviše gubi na težini. Mlađe životinje gube više od starih, mršave više od dobro uhranjenih ili onih hranjenih velikim količinama voluminozne hrane.

Pravilnik o načinu utovara, pretovara i istovara pošiljaka životinja, sirovina, proizvoda i životinjskih otpadaka. (vidi www.nn.hr).

Pravilnik o načinu dezinfekcije prijevoznih sredstava. (vidi www.nn.hr).

Pošiljke životinja se moraju utovariti, pretovariti i istovariti brzo i stručno, bez mučenja. Ukoliko životinje utovarujemo pomoću dizalica potrebno je upotrijebiti pojaseve. U jedno prijevozno sredstvo se utovaruju životinje iste vrste i uglavnom istih dobnih kategorija.

Transport:

kopitara

goveda

svinja

ostalih životinja

sjemena

TRANSPORT KOPITARA

ŽELJEZNICA

U vagonima se kopitari trebaju postaviti glavom prema sredini vagona i privezati za prečke u visini prsa. Ždrijebe do 1 godine starosti nije potrebno vezati. Prilikom transporta kopita trebaju biti raskovana.

Potrebne površine vagona ovise ponajviše o dobi i vrsti kopitara i duljini puta:

klasa konja	potrebna površina u m^2
odrasli konj	1.75 m^2
6-24 mjeseca star konj; do 48 h puta	1.2 m^2
6-24 mjeseca star konj; više od 48 h puta	2.4 m^2
visoko vrijedna i gravidna životinja	+50%

KAMIONI

U kamionima glava treba biti okrenuta u smjeru kretanja vozila. Kopitari trebaju biti na kratkom vezu. Mobilnost životinja unutar vozila se smanji plastičnom zaprekom koja se razapne preko leđa životinja. U nepogodnom vremenskim uvjetima vozilo mora biti zatvoreno.

BROD

Na brodovima se kopitari kratko vežu na bočnim stranama palube; naizmjence na jednoj i na drugoj strani. Za vrijedne konje i prilikom dužih putovanja potrebno je rabiti posebne boksove.

AVION

U avionu kopitari moraju biti pohranjeni u posebne boksove. Moraju biti raskovani. Tetive im se prije leta bandažiraju vatom, a cijeli konj se obavija štitnicima. Konji se vezuju ularom. Temperamentnim životinjama se daju sedativi.

TRANSPORT GOVEDA

ŽELJEZNICA

U vagonima goveda valja postaviti tako da su im glave okrenute na istu stranu. Goveda se vežu ularom prema uzdužnoj stranici, s time da se obezrožena goveda ne moraju vezati.

KAMION

U kamionima goveda trebaju biti postavljena naizmjence; vezana za uzdužne stranice ograde kamiona, jedna na jednu stranu, druga na drugu stranu. Telad se ne veže.

BROD

Na brodovima goveda trebaju biti postavljena naizmjence; vezana za bočne stranice palube, jedna na jednu stranu, druga na drugu stranu. Skupni boksovi su prikladni za obezrožena grla i telad. Najprikladniji i najskuplji su pojedinačni boksovi.

AVION

U avionu se goveda transportiraju u boksovima; bilo skupnim, bilo pojedinačnim. To će ponajviše zavisiti o vrijednosti životinje(a).

TRANSPORT SVINJA

ŽELJEZNICA, KAMIJON, BROD

Svinje se tijekom transporta ne vežu. Nužno je osigurati dovoljno prostora da se mogu leći.

AVION

U avionu se životinje transportiraju u grupnim boksovima; 2-3 svinje u jednom boksu.

TRANSPORT OVACA I KOZA

Za ovce postoje specijalno građeni kamioni i plovila. Vidi pravilnik.

TRANSPORT PERADI

Perad se prevozi u posebnim kamionima. Ovisno o klasi peradi, u prijevoznom sredstvu se smješta u posebne kaveze, a jednodnevna perad se pakira u posebne kartonske kutije.

TRANSPORT PTICA, PASA, MAČAKA, ZEČEVA (KUĆNIH LJUBIMACA)

Kućni ljubimci se prevoze u posebnoj ambalaži koja mora biti dovoljno čvrsta da se ne raspadne prilikom transporta. Ambalaža ne smije propuštati mokraću, mora biti omogućen dovod zraka i opskrbljenost vodom i hranom. Ambalaža mora biti dovoljno velika.

TRANSPORT ZVIJERI I DIVLJIH ŽIVOTINJA

Zvijeri i divlje životinje se prevoze u posebnoj ambalaži ili u posebnim prijevoznim sredstvima. Na ambalaži mora biti istaknuto o kojoj se životinji radi.

TRANSPORT ŽABA, ZMIJA, PUŽAVA

Prijevoze se u posebnoj ambalaži koja omogućuje održavanje njihovih životnih funkcija.

TRANSPORT KOŠNICA

Košnice se prevoze u ambalaži s ventilacijskim otvorima prekrivenim mrežom. Košnice se utovaruju u 2 ili više redova.

TRANSPORT RIBA

Ribe transportiramo u kontejnerima gdje im treba osigurati dovoljno zraka. Prikladne su i velike plastične vreće; na kg ribe ide 5 kg vode i 15 l zraka.

TRANSPORT SJEMENA

Sjeme za umjetno usjemenjivanje se prenosi u posebnim kontejnerima s tekućim dušikom.