Da svako živo biće ima pravo na život svojstven vrsti, o tome malo tko dvoji. Čak i će se tvrdi protivnici ideje o 'pravima životinja' složiti da životinje imaju to pravo. To se pravo, iako samo djelomično i može pročitati iz članka 4. Zakona o dobrobiti životinja, a vrlo jasno je opisano u Povelji UN-a o zaštiti životinja (Članak 4. i 5.) . Zastupatelji životinjskih prava su, naravno, u tome stavu puno jasniji. Pa će tako pravo na život svojstven vrsti često navesti kao prvo i osnovno pravo. Stoga se to pravo može pročitati u prijedlogu Univerzalne deklaracije o pravima svih živih bića (predložena Glavnoj skupštini UN-u) i iz Deklaracije o pravima životinja.
Sve je jasno i nema dilema, za ne?Stop, dilema ima. Tu ću se nadovezati na raspravu koju sam nakon prošlog posta imao sa Novom vizijom. Naime industrijske farme (Meatrix) ne predstavljaju 'život svojstven vrsti' za niti jednu domaću (farmsku) životinju. No isto tako, te životinje ne mogu živjeti bez čovjekove skrbi. Stoga, ukoliko im želimo osigurati 'životi svojstven vrsti', moramo im osigurati neki oblik uzgoja.
Pitanje je kakav?
