U kožnom sloju većine riba se tvore ljuske. Koža riba se bitno razlikuje od kože kopnenih kralježnjaka. Koža je čvrsto povezana s podlogom i samo na nekim mjestima pomična. Epiderma je prozirna i ne orožnjava. Površina koža je prekrivena sluzi koja kožu čini glatkom i smanjuje trenje pri kretanju. Važno svojstvo sluzi je da onemogućava nakupljanje mulja i prljavštine na koži i škrgama riba što bitno olakšava disanje riba.
Koža većine riba pokrivena je ljuskama. Ljuske predstavljaju mehaničku zaštitu riba od povreda.
Kalcificirana ljuska šarana raste od sredine tvoreći koncentrične krugove. Što je rast ribe intenzivniji ti prstenovi su širi, a ukoliko rast stagnira, tvore se uži prstenovi. Zona uskih prstenova se tvori zimi, pa po njima možemo odrediti starost ribe.
U koži riba nalaze se stanice s pigmentom (kromatofori) različitih boja, koji poredani na različite načine, daju ribi raznolike šare. Najvažniji su crni - melanofori, crveni i žuti - ksantofori, s blistajučim kristalima guanina - guanofori. Metalan sjaj mnogih riba potječe od odraza svjetlosti na pločicama guanina.
Pod utjecajem živčanih impulsa ribe mogu mijenjati svoju boju; ponajviše prema boji okoline. Na tamnoj podlozi se pigment rasprši u stanici kože i stoga riba poprimi tamnu boju. Na svijetloj podlozi pigment se skupi oko jezgre i osnovna boja ribe postaje svjetlija.
Kod izobilja kisika boja ribe je tamnija. Ukoliko riba ugine i ispliva na površinu, dio koji je bio izvan vode potamni. Jako svijetla boja ribe upozorava na nedostatak kisika. To se vrlo često dešava tijekom transporta riba.
Škrge i škržni poklopciŠkrge su posebni nabori kože u kojim su brojne kapilare smještene odmah uz površinu kože, što omogućava izmjenu plinova. Osnova svake škrge je koštani škržni luk na koji se prihvaćaju dva reda finih škržnih listića. Mehanizam disanja ribe osniva se na cirkulaciji vode preko škrga. Voda ulazi kroz usta i oblijeva škržne kapilare preko čijih stjenki se vrši izmjena plinova. Cirkulacija vode se postiže dizanjem i spuštanjem škržnih poklopaca. Škržna šupljina, u kojoj su smještene škrge se nalazi na donjem stražnjem dijelu glave (kaudoventralno na glavi). Sa svake strane pokrivena je koštanim škržnim poklopcem. Izuzetak od toga su samo neke primitivne vrste kao npr. morski psi i sklatovke. Natrag na vrh stranice |
Originalna slika ja objavljena na 'Hubbard's Fish Fnatomy' site-u. |
 Originalna
slika ja objavljena na 'Hubbard's Fish Fnatomy' site-u. |
NosniceNosnice riba ne postoje u smislu kao kod sisavaca; one nisu prohodi, one su samo udubine u kojima je smješten organ njuha. Organ njuha je smješten u dvije simetrično postavljene cjevaste šupljina na vrhu glave. Svaka šupljina ima po 2 nosna otvora, ali ne komunicira niti s usnom, niti s ždrijelnom šupljinom. Natrag na vrh stranice |
|
Usta riba su, ovisno o vrsti riba, različito smještena i različite veličine. To je prvenstveno rezultat prilagodbe na različite oblike ishrane. Ribe grabljivice imaju velika usta smještena sprijeda na glavi. Naprotiv, šaran koji traži hranu u mulju ima usta koja se produžuju u malo rilce. Usna šupljina riba nema žlijezda slinovnica. Na gornjoj (dorzalnoj) strani se nalazi nepčani jastučić koji služi kao okusni organ i pomaže akt gutanja. Na obrnutu stranu od usta (aboralno) usna šupljina se nastavlja u ždrijelnu šupljinu. Kod šarana su u ždrijelnoj šupljini smještani ždrijelni zubi. Na gornjoj (dorzalnoj) stjenci ždrijela se nalazi orožnjala ploča koja zajedno s zubima služi mljevenju hrane. Grabežljive ribe kao pastrva imaju na kostima čeljusti nekoliko nizova zubiju, a šaranske ribe imaju tzv. ždrijelne zube (vidi sliku). |
Originalna slika ja objavljena na 'Hubbard's Fish Fnatomy' site-u. |
|
|
Bočna linijaPosebno osjetilo riba je tzv. bočna linija (pruga). Ona se vidi sa svake strane na tijelu šarana. Sastoji se od cijevi koja se odmah pod kožom proteže duž cijelog tijela; od glave do repa. Sa okolinom ta cijev komunicira pomoću brojnih malih vertikalnih cijevi koje imaju otvore na površini tijela ribe. U unutrašnjosti bočne linije su osjetne stanice koje bilježe kretanje vode i vibracije. Natrag na vrh stranice |
Urogenitalni (mokraćno - spolni) otvor se nalazi s donje strane trbuha (ventralno na trbuhu). Preko urogenitalnog otvora s okolinom komuniciraju i spolni i mokraćni sustav. Kod soma je teško po vanjskim znacima odrediti spol, a to nam je važno kod umjetnog mriješćenja. Stoga se adaptiranim endoskopom određuje spol gledanjem gonada preko mokraćno-spolnog otvora.
Analni otvor se nalazi neposredno ispred mokraćno-spolnog otvora.
Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje odgovaraju ekstremitetima viših kralježnjaka. Neparne peraje naprotiv nisu građene po tipu udova s 5 prstiju. Peraje služe kao lokomotorni organ (pogotovo repna peraja) i stabilizatori. One se nadovezuju na skelet, a podržane su koštanim žbicama
Prsne peraje (pterygia pectoralia) smještene su simetrično s obije strane iza škržnih poklopaca.
Trbušne pereje (pterygia ventralia) smještene su ispod trbuha ili su pomaknute prema naprijed. Kod grgeča i smuđa su prsne peraje nešto više (dorzalnje), a trbušne su gotovo ispod njih
Leđna peraja (pina dorsalis) može biti različito duga ili čak podijelejena. Šaran ima ima veoma dugi leđnu peraju čije su prve tri žbice s malim zubićima tvrdo uzglobljene, dok linjak ima kratku i malu leđnu peraju. Smuđ i grgeč imaju dvostruku leđnu peraju. Prva leđna peraja ima tvrdo uzglobljene žbice poput bodlji, dok druga leđna peraja ima meko uzglobljene žbice, kao i sve ostale peraje.
Repna peraja (pina caudalis) čini zajedno s repom pogon ribe
Podrepna peraja je kod soma veoma duga.
Masna peraja. Pastrvske ribe imaju između repne i leđne peraje još jedan kožni nabor bez koštanih žbica, ispunjen masnim tkivom, tzv. masna peraja (pina adiposa).
