HLEDE.net

...because open source matters

  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Banner
Home E-obrazovanje Izazovi pri donošenju misije i vizije obrazovne institucije

Izazovi pri donošenju misije i vizije obrazovne institucije

Misija, vizija i rezultati

Pojedinac i organizacija. Znati zašto postojimo i koji su nam glavni ciljevi su ključne informacije na putu uspjeha. Zar ne?
No, dok pojedinac može samostalno odredit i slijediti svoju misiju i viziju (primjerice - da mu je misija maksimalno kvalitetno obrazovati učenike, a vizija mu je da postane jedan od 10 najboljih nastavnika u županiji), dotle je izrada kvalitetne misije i vizije institucije bitno složeniji proces, koji zahtjeva suradnju velikog broja stručnjaka, koji će narijetko naići na brojne stranputice i - koji će često završiti fijaskom. Kao rezultat, većina obrazovnih institucija u Hrvatskoj i regiji nema niti misiju niti viziju.

Promjena! Par ideja o tome zašto je to tako i kako to promijeniti su opisane u nastavku.

Tri dužnosti top menadžmenta

U svojoj knjizi 'Najvažnije o menadžmentu' prof. Peter Drucker[i] opisuje poduzeća i institucije javnih službi kako organe društva koji su 'sredstva' pomoću kojih se može zadovoljiti 'specifična potreba društva, zajednica ili pojedinca'. U slučaju obrazovnih institucija - to je obrazovanje.

U nastavku, kao tri krucijalne dužnosti koje top menadžment mora obaviti kako bi omogućio instituciji da funkcionira navodi:

  • Odrediti specifičnu misiju, svrhu djelovanja institucije, bilo da je riječ o tvrtki, bolnici ili fakultetu (sveučilištu?)
  • Učiniti rad produktivnim a radnika učinkovitim
  • Upravljati utjecajnima na društvo i biti odgovoran u društvu

Obzirom da i učinkovit radnik (nastavnik, učenik...), produktivan rad (nastava, učenje) kao i odgovorno utjecanje na društvo, pretpostavlja da znamo koja je svrha institucije, možemo zaključiti da je jasno definirana misija preduvjet kvalitetnog funkcioniranja svake institucije.

Stoga ćemo u ovom radu proučiti prepreke na koje nailazimo pri donošenju misija i vizija obrazovnih institucija u Hrvatskoj.

Terminologija

 Pod izrazima misija, vizija, ciljevi i strategija u ovom dokumentu podrazumijevamo javno dostupne  (papirnate publikacije i web!) dokumente koji objašnjavaju:

  • Misija - zašto institucija postoji, odnosno koja je njezina uloga u društvu (koga školuje, zašto, koje nastavne cjeline...)
  • Vizija - gdje vidimo našu instituciju j roku 3-10 godina; smjer kuda idemo
  • Ciljevi - jasno definirani i mjerljivi ciljevi koji su preduvjet ostvarivanja vizije; odredišta do kojih želimo doći
  • Strategija - detaljan(ni) plan(ovi) za ostvarenje ciljeva; plan puta.

Primjer misije i vizije sveučilišta kakav preporučamo je dostupan na adresi: http://hlede.net/portal/content/view/72/1/.

Stranputice/izazovi

Obzirom da postoji više logičkih stranputica odnosno izazova koje otežavaju usvajanje i primjenu ispravnih misija i vizija, spomenuti ću 11 najčešćih:

1.       Misija je poznata?

Zanimljivo je kako se često u razgovoru o misiji i viziji obrazovne institucije može ćuti komentar poput: 'Pa misija i vizija su već odavna poznate.' Naime, pojedini entuzijasti imaju vrlo jasno predočenu misiju i viziju njihove institucije - no, vrlo često je to samo njihovo privatno stajalište koje nije ni na koji način usklađeno sa stajalištima većine kolega - te kao takvo nema važnost za razvoj institucije.

Privatna misije i vizije. Opći konsenzus oko misije i vizije je poglavito važan u poslovanju suvremenih škola, učilišta i sveučilišta - gdje u donošenju odluke svakodnevno sudjeluje velik broj stručnjaka koji tradicionalno nisu rukovoditelji. To su profesori, asistenti, voditelji katedri, dizajneri nastavnih materijala, računovođe, stručnjaci za odnos s javnošću, stručnjaci za međunarodnomu suradnju, znanstvenici... Svaki od tih zaposlenika obrazovne institucije svoje odluke i rad usklađuje sa nekom, često samo njima poznatom, misijom i vizijom obrazovne institucije. U praksi to znači da će detaljnih odgovora na pitanje 'što je to naša obrazovna institucija i što bi ona trebala biti za 3-10 godina' - biti gotovo jednako kao i zaposlenika.
Obzirom da misija i vizija određuju funkciju institucije u društvu, one nikako ne mogu biti 'privatne', već trebaju biti javno poznati i javno prihvaćeni dokumenti koji omogućavaju jedinstvenost smjera i napora cjelokupne obrazovne institucije; menadžment, nastavnici, studenti, tehnička podrška...

2.       Misija - u zakonima?

 S druge strane, zakoni (Zakon o osnovnom školstvu[ii], Zakon o srednjem školstvu[iii], Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju[iv]), propisuju elemente misije (zadaće, svrha) obrazovnih institucija, no to su samo obrisi kvalitetnih misija neprilagođeni pojedinoj instituciji i - što je možda najvažnije - te misije nisu javno poznate/prihvaćene. Stoga se navedeni zakoni mogu koristiti kao polazište pri izradi misije obrazovnih institucija, no sami za sebe su nedovoljni.

3.       Neusvojena misija, vizija i strategija

Čak niti najbolje definiran misija, niti briljantna vizija s izvrsnim i izvedivim strategijama nema praktičnu vrijednost ukoliko nije usvojena i ukoliko se ne provodi. Štoviše, takvi dokumenti mogu biti velika prepreka izradi dokumenata koji će biti usvojeni i koji će se provoditi. Primjer takvog dokumenta je Iskorak 2001[v] koji iako je od 2001. u formi ' teza za raspravu o Razvojnoj strategiji Sveučilišta u Zagrebu' - dakle nije usvojen, u više dokumenata Zagrebačkog sveučilišta biva opisan kao 'doneseni sveučilišni strateški dokument Iskorak 2001'. - dakle kao usvojena strategija. Samim time Iskorak 2001 se često koristi kao opravdanje za izostanak misije, vizije i razvojne strategije Sveučilišta u Zagrebu. Rezultat toga je da Sveučilište u Zagrebu nema ni misiju ni viziju usprkos činjenicama da:

  • dokument 'Science and High Education in Croatia - Report on a visit by Academia Europeae, 7-11 June 2000[vi]' koji je dostupan na stranicama Sveučilišta Zagrebačko sveučilište opisuje kao:
    ‘konglomerat od preko 30 fakulteta i umjetničkih akademija, koji nema niti zajedničku viziju, pa čak niti očitovanje o misiji - što bi trebao biti minimalni zahtjev za moderno sveučilište.
  • sam dokument Iskorak 2001. započinje rečenicom: ' Na prijelazu u novo tisućljeće Sveučilište u Zagrebu pred izazovom je definiranja svoje misije, vizije, strategije te ostalih temeljnih razvojnih dokumenata sukladnih tijekovima razvoja hrvatskoga društva i okrenutih europskim integracijskim i globalizacijskim procesima.'

4.       Mi smo neprofitna organizacija - mit o neprofitabilnosti

Obzirom da je većina obrazovnih institucija u Hrvatskoj u državnom vlasništvu one spadaju u takozvane 'neprofitne organizacije'. To znači da njihov vlasnik - država od njih ne očekuje financijsku dobit. Iz toga neki zaključuju da - ako nemamo opipljivu financijsku dobit - ne treba nam niti jasna misija i vizije. No, taj zaključak je pogrešan; i to na dva nivoa:

  • 'Profit nije objašnjenje, uzrok ili načelo poslovnog ponašanja ili poslovnih odluke, već jedan test njihove valjanosti.' Naime svaka institucija postoji radi ostvarenja misije, a profit je samo jedan od nužnih elemenata da se ta misija kvalitetno ostvari. Primjerice; željeznica koja ne stvara profit će propasti i neće moći ostvariti misiju preveza putnike. Isto će se desiti i sa sveučilištem koje će biti u tolikoj mjeri 'neprofitabilno' da ga ni izdašna sufinanciranja od strane države neće moći održati živim.
    Prof. Drucker to ovako opisuje: 'Da i anđeli, umjesto poslovnih ljudi sjede u direktorskim (rektorskim, dekanskim) foteljama, morali bi voditi računa o profitabilnosti, usprkos totalnom osobnom nezanimanju za stvaranje profita.'
  • Neprofitnost - znači da vlasnik a ponekada i zaposlenici/volonteri ne očekuju financijsku dobit. No, postojanje institucije kao i rad zaposlenika/volontera mora imati svrhu (misiju) - koje društvo prepoznaje i cijeni.

5.       Akademske slobode?

Akademske slobode, baš kao i neovisnost obrazovnih institucija od politike su važne tekovine europskog obrazovnog prostora. Ipak, ti termini se vrlo često koriste na način koji ugrožava - baš akademske slobode i neovisnost obrazovnih institucija. Naime iako se akademske slobode i neovisnost obrazovnih institucija trebaju njegovati, treba naglasiti da one nisu apsolutne; one su tu samo pod uvjetom da svaki nastavnik i svaka obrazovna institucija kvalitetno obavljaju misiju koju im je društvo dalo; misiju koja je i u zakonu propisana; misiju zbog koje društvo izdvaja sredstva za tu instituciju. Stoga kvalitetno propisana misija obrazovne institucije ne samo da nije proturječna s akademskim slobodama i neovisnosti obrazovnih institucija - već im ona omogućava da budu neovisne - baš u području gdje mogu biti neovisne. Naime, nastavnici i obrazovne institucije su neovisne samo u ostvarivanju svoje misije - i stoga je trebaju znati.

6.       Misija po mjeri onoga što bi željeli proizvoditi - a ne po mjeri potreba društva

Odgovor na pitanje zašto obrazovna institucija postoji su različiti, no najčešće spominjani su: 'obrazovanje' i 'izvrsnost'. I to je vrlo blizu točnome.

Naime svaka obrazovna institucija ima dvije svrhe; obrazovanje svih potencijalnih polaznika (marketing*) i unapređenje kvalitete obrazovanih proizvoda koje nudi.

Marketing se u vrlo često izjednačuje s prodajom. No, zbiljski 'marketing[vii] predstavlja interaktivni proces koji zahtjeva razvoj i promociju proizvoda, ideja i usluga kako bi se intenzivirala razmjene između proizvođača i korisnika, a sve s ciljem zadovoljenja potreba i želja korisnika'. Stoga je jedan od ciljeva kvalitetnog marketinga - učiniti prodaju suvišnom (Drucker 2005). Dakle umjesto da stvorimo obrazovni proizvod pa onda smišljamo načine da taj proizvod prodamo, mi trebamo proučiti što naši kupci (polaznici, poslodavci) žele kupiti i izraditi obrazovne proizvode koji biti u toj mjeri prilagođeni potrebama korisnika - da će se prodavati sami.
I naravno; u skladu s time trebamo definirati misiju.

7.       Misija po mjeri našega znanja

Obzirom da se središnja struktura i organizacija većine sveučilišta i fakulteta nije mijenjala više stoljeća značajne strukturne i funkcionalne promjene se moraju odigrati vrlo brzo (Bates 2004.). Dakako, jedan od preduvjeta je obrazovanje zaposlenika u skladu s promjenama. Primjerice, Bates (2004) navodi da se u ovom trenutku nastava na sveučilištima i fakultetima, kao i u mnogim školama se na obavlja profesionalno, odnosno da nije zasnovana na vještinama koje su rezultati istraživanja i analize obrazovnih procesa i učenja. Slična je situacija s rukovođenjem obrazovnim institucijama; rijetke su obrazovne institucije kojima rukovodi obrazovani menadžer. U takvoj situaciji postoji velika opasnost da se 'izglasa' misija po mjeri trenutnih kompetencija zaposlenika a ne po onome što društvo od obrazovne institucije očekuje.

8.       Nepotpuna definicija korisnika

Baš kao što i većina privrednih poduzeća, tako i obrazovne institucije imaju više grupa kupaca. Tako primjerice industrija kruha i peciva kao kupce ima trgovce (direktno) i pojedine konzumente (indirektno - kupuju od trgovaca). Obije grupe moraju kupiti ako želimo da se ostvari prodaja.

Kupci obrazovnih proizvoda kupci su: učenici (direktno), te njihovi budući poslodavci, rodbina i društvo (koristi od obrazovnih programa imaju indirektno - putem znanja koje su studenti stekli)

Nažalost, rijetke su misije obrazovnih institucija koje opisuju više od jedne vrste korisnika.

9.       Naša institucija kvalitetno funkcionira i bez misije i vizije.

Da bi razjasnili ovu stranputicu trebamo razmisliti što je to 'kvalitetno funkcioniranje'? Iako će se mnogi od nas sa sjetom sjetiti kako su bili najbrži od 3 prijatelja ili mogli skočiti duplo dalje od  mlađeg brata, pitanje je da li mi takve 'pobjede' možemo nazvati kvalitetnim rezultatima? Isto si pitanje možemo postaviti ukoliko pogledamo rezultate hrvatskih obrazovnih institucija, poglavito državnih, koje se usprkos brojnim 'pobjedama' i stalnom financijskom podrškom poreznih obveznika,  ne mogu naći niti na jednoj listi vrhunskih svjetskih sveučilišta (prvih 500[viii]).

Štoviše, tržišni udio najvećih državnih sveučilišta u Hrvatskoj se, usprkos rastu sveučilišta - vidljivo smanjuje. I ako se taj trend nastavi, postoji mogućnost da, primjerice Zagrebačko sveučilište, od sveučilišta koje je dominiralo regijom, na vrlo dinamičnom i globalnom obrazovnom tržištu postane 'samo jedno u mnoštvu regionalnih i internacionalnih obrazovnih institucija koja svoje obrazovne proizvode nude u regiji'.

10.   Neusklađena misije i vizije s misijama i vizijama drugih institucija

Kao što smo već opisali, misija opisuje trenutnu funkciju institucije, a vizija opisuje očekivanu funkciju i rezultate u skoroj budućnosti (3-10 godina). Stoga govoreći o neusklađenosti misije i vizije s misijama i vizijama drugih institucija možemo imati dva slučaja:

  • Neke ključne funkcije nisu navedene kao misija niti jedne institucije.
    Primjer takve situacije možemo naći u nekih od istočnih susjeda Republike Hrvatske - gdje brojne funkcije koje CARNet i Srce u Hrvatskoj obavljaju - bivaju zapostavljene jer nije definirano tko to treba provoditi.
  • Misija se dijelom ili u cijelosti podudara s misijom jedne ili više institucija u neposrednoj blizini. U tom slučaju, ukoliko se radi o institucijama sa različitim vlasnicima, imat ćemo uvijek dobrodošlu konkurenciju i posljedično dobre rezultate. No, ukoliko se radi o institucijama koje imaju istog vlasnika, onda to nalikuje situaciji gdje jedna osoba (vlasnik) u garaži ima dva ista ili gotovo ista automobila. Pri tome, oba automobila sa sobom nose troškove otplate kredita, održavanja - dakle trošak se duplicira, a kvaliteta usluge ostaje na istom nivou ili, štoviše, svaki puta kada vlasnik mijenja automobil mora se prilagođavati na detalje 'drugog automobila'. Primjer slične situacije možemo naći ukoliko proučimo misije CARNeta i Srca - koje se u znatnom djelu poklapaju, iako i SRCe i CARNet u krajnosti imaju istog vlasnika - Republiku Hrvatsku.

11.   Brkanje misije i vizije

Obzirom da je izrada misije, vizije, kao i strategija koje svoje polazište imaju u kvalitetno definiranim misijama i vizijama potpuno novo iskustvo za mnoge voditelje hrvatskih obrazovnih institucija, miješanje tih pojmova se vrlo često dešava. Pa je tako primjerice, u sklopu ankete koja je 2005. provedena kako dio projekta 'Ustroja Sustava za upravljanje kvalitetom na Sveučilištu u Zagrebu[ix]' navedeno pitanje:

  • Ima li vaša ustanova definiranu i dokumentiranu misiju (viziju) i strategiju.

Misovizija. To sugerira ili da sastavljači upitnika ili nisu bili upućeni u razliku između misije i vizije ili da su namjerno fuzionirali misiju i viziju (mosovizija?) kako bi dobili naizgled bolje rezultate. Naime prema rezultatima te ankete, 2005. je 78.26% sastavnica Sveučilišta u Zagrebu imalo u pripremi ili je već definiralo i misiju (viziju >> misoviziju) i strategiju. Obzirom da je do 03.01.2008. samo jedan fakultet Sveučilišta u Zagrebu javno objavio svoju misiju - uočljivo je da postoji veliki raskorak između stvarnosti i rezultata ankete.

Kakva je situacija u hrvatskim obrazovnim institucijama?

Dosta optimizma unosi činjenica da u Hrvatskoj brojna privatna učilišta i veleučilišta imaju razrađenu misiju i viziju. Na području državnih sveučilišta su se tijekom posljednjih godinu i po dana također dogodile dvije vrlo pozitivne promjene. Naime Sveučilište u Zadru i Sveučilište u Rijeci su objavili svoje prvotne misije.

Ipak, usprkos optimizmu iza kojeg stoji vidljivi napredak, trebamo se upitati u kojoj mjeri možemo biti zadovoljni trenutnom situacijom?

To pitanje je vrlo zanimljivo pogotovo u kontekstu vrlo popularne izrade strategija e-obrazovanja. Naime, koliko god su takve inicijative pohvalne toliko one 'moraju biti sastavni dio šire strategije uneređivanja nastave i učenja' (Bates 2004[x]). A dakako, strategija nastave i učenja svoje polazište mora imati u misiji i viziji obrazovne institucije.

U našoj situaciji se u nedostatku tih 'krovnih dokumenata', brojni procesi kao što su bolonjski proces, kontrola kvalitete, e-obrazovanje, koji bi svoje polazište trebali imati u liniji misija > vizija > ciljevi > strategije, se odvijaju kako samostalne, nepovezane cjeline. Time se brojni poslovi dupliranju te se javljaju bitno veći financijski i vremenski izdaci, a završni proizvod je niže kvalitete od onoga što smo očekivali.

Pa tako primjerice, ako pogledate stranice Ureda za upravljanje kvalitetom Zagrebačkog sveučilišta, vidjet ćete da 'upravljanje kvalitetom' nema nikakve čvrste veze sa uvođenjem e-obrazovanja. Štoviše, web sjedište za upravljanje kvalitetom je smješteno na adresi www.ardsof.com/kvaliteta/ (21.12.07.) a ne na službenim stranicama Sveučilišta ili Sveučilišnog računarskog centra Srce.

Nasuprot tome, Sveučilište u Rijeci, koje ima i misiju i viziju i strategiju sa strateškim ciljevima i zadacima, usprkos tome što je bitno manje - te element ima bitno bolje usklađene.

Zaključak

Usvajanje misije i vizije je jedna od najvažnijih dužnosti koje vodstvo svake institucije treba donijeti. Istovremeno, to je zadatak koji zahtjeva znatnu dozu stručnosti i ustrajnost. Pohvalno je da je već više obrazovnih institucija ima definirane misije i vizije, no, kako se prije se radi o iznimkama nego o pravilu, možemo zaključiti da je: donošenje kvalitetne misije i vizije izazov koji stoji pred upravama većina obrazovnih institucija u Hrvatskoj.

Literatura