U Vjesniku je danas (01.2.2008.) izašao članak gospođe Mirele Lilek pod naslovom: Sveučilišni nastavnici ne trebaju novac, traže bolje studente . Članak je potaknut tribinom pod nazivom 'Kako nastavnici ocjenjuju kvalitetu nastave i uvjete rada? ’ koja se održala 30.01. u Dvorani D III na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a prilikom koje je provedena rasprava o rezultatima online ankete koju je Ured za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu proveo među sveučilišnim nastavnicima. Priopćenje Sveučilišta na istu temu je dostupno na adresi www.unizg.hr.
Čini mi se da u tom članku, kao i u priopćenju za medije koje je izdalo Sveučilište možemo naći još jedan dio mozaika odgovora na pitanja zašto se promjene i prihvaćanje suvremenih medija/tehnologija koje nam mogu pomoći u radu - tako sporo odvijaju.
Naime, u članku se navodi:
>> Većina nastavnika tvrdi da je uspjela realizirati 93 posto programa, no ima i onih koji su uspjeli ostvariti famoznih 20 posto programa.
Mislim da je vrijedno uočiti da se u članku govori o 'realizaciji programa' a ne o ostvarenju 'ciljeva učenja/obrazovanja'
A tu postoji velika razlika; zar ne?
Pa tako primjerice nastavnik koji je tijekom nastave uspio pročitati natuknice koje pokrivaju 'program' - je realizirao program, iako, vrlo vjerojatno, takvom nastavom većina ciljeva učenja/obrazovanja nije kvalitetno ostvarena ili nije ostvarena uopće(!?).
Naravno, onda se takav zjap između onoga što bi studenti nakon završene nastave trebali moći napraviti i što realno mogu - mora nečime opravdati. Zar ne?
Slutim da je to jedan od važnijih razloga zašto rezultati ankete navode da:
>> 63 posto nastavnika problem vide u slabom predznanju brucoša
Hm... ne bi li bilo bolje predznanje studenata prihvatiti kao činjenicu (uostalom, svi studenti su prošli prijemni?) prema kojoj dizajniramo nastavu a ne kao problem/opravdanje za slabe rezultate?
Čini mi se da bi u tom slučaju bilo bitno izvjesnije da će nastavnici prihvatiti medije i tehnologije koje mogu pomoći unaprijediti posao nastavnika.
Recimo, zašto ne bi bili dizajnirani online moduli pomoću kojih bi studenti mogli upotpuniti svoje predznanje?
Što mislite o tome?
