Da li je ravnoj obrazovanja i uvođenje tehnologija u obrazovanje potrebno provoditi od vodstva prema nastavnicima ili od nastavnika prema vodstvu, to je uvijek aktualno pitanje. To je pogotovo važno u situaciji kada je očigledno da se puno ulaže u unaprjeđenje nastave.
Bottom-up. Mislim da je bottom-up pristup vrlo važan i da u njega treba ulagati. Štoviše za bottom-up pristup u akademskoj zajednici CARNet već dosta dugo pruža prilično dobru podršku. A sada radi na širenju podrške na cjelokupni obrazovni sustav u RH (dakle i na srednje i osnovne škole).
No, stava sam da smo došli do točke kada bez vrlo jasne/konkretne strategije i podrške na državnoj i sveučilišnoj razini ne možemo nastaviti razvoj.
Zamor sustava. Pa tako na sveučilištima imamo puno slučajeva gdje usamljeni strijelci - koji su svojedobno napravili čuda u e-learningu gube entuzijazam i motivaciju i smanjuju razvoj e-learning materijala ili čak napuštaju sveučilište.
Planirani razvoj - nužnost. Pri tome se jaz između kvalitete obrazovanja u kontinentalnoj europi i u anglosaksonskim zemljama samo povećava (vidi EUkonomija znanja? ) .
A naša sveučilišta se, na žalost, ne mogu pohvaliti da su među boljim Europskim sveučilištima. Dakle, došli smo do zida; sada treba smisliti strategiju kako ga preskočiti. Trebamo kvalitetno isplanirati daljnji razvoj.
Pozitivni primjeri. Ako pogledamo primjere e-learning strategija Sveučilišta u Rijeci i Sveučilišta u Zagrebu , mislim da možemo biti vrlo optimistični.
No, dakako, to je tek početak puta...
