HLEDE.net

...because open source matters

  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Banner
Home E-obrazovanje Spremnost Hrvatske za e-learning; potencijal

Spremnost Hrvatske za e-learning; potencijal

Tema rada je proučiti potencijal Hrvatske za e-learning; jedan od četiri kriterija 4C[1] modela koji opisuju spremnost Hrvatske za e-learning, te na osnovu te studije dati prijedloge kao povećati potencijal.

Potencijal

Jak i konkurentan obrazovni sustav

Tradicija i nužna modernizacija. Hrvatska ima dugu i bogatu tradiciju osnovnoškolskog, srednjoškolskog i sveučilišnog obrazovanja koje pruža dobru osnovu za razvoj. Ipak, to je tek osnova. Izazovi koje globalno tržište obrazovanja donosi, Hrvatsku stavlja pred imperativ prilično korjenitih promjena koje će omogućiti globalnu konkurentnost Hrvatskog obrazovanja. Pa tako primjerice Ekonomski memorandum Svjetske banke[2] vrlo nedvojbeno sugerira:

  • Modernizacija obrazovnog sustava u Hrvatskoj zahtijeva promjene onoga što se podučava (nastavni plan i program), kako se podučava (pedagogija) i odgovornosti onih koji pružaju usluge, i to u smislu odgovornosti za rezultate.

Obrazovanje – izvozni proizvod. Za razliku od situacije iz druge polovine prošlog stoljeće, hrvatsko obrazovanje je, osim u rijetkim izuzecima, izgubilo osobine trženog izvoznog proizvoda i u ovom trenutku ne postoje pokazatelji da će se to uskoro promijeniti. To predstavlja opasnost jer se na hrvatskom tržištu već vrlo intenzivno koriste strani obrazovni proizvodi kao što su IBM i CISCO akademije ili e-learning tečajevi.

Bolonjski proces – sustav kontrole kvalitete. 'Bolonjski proces' predstavlja reformu visokog obrazovanja u Europi, koja za cilj ima promicanje mobilnosti studenata i profesora uspostavljanjem tzv. Europskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine. U svojoj suštini Bolonjski proces slijedi mnoge osobine ISO standarda 9001:2000[3] i stoga ga mnogi smatraju garancijom kvalitete[4]. Pri tome se vrlo često zaboravlja da se radi samo o sustavu koji omogućava kontrolu kvalitete, a ne o sustavu koji generira kvalitetu. Obzirom da nastavnici i voditelji obrazovnih institucija u Hrvatskoj u pravilu ne posjeduju dostatna znanja o obrazovanju i o upravljanju kao strukama koje traže visoku profesionalnost, postizanje kvalitete predstavlja veliki izazov.

Kriza konkurentnosti obrazovanja u Europi. Iako su prva suvremena sveučilišta u Europi osnovana više stoljeća prije no što je Kolumbo došao u Ameriku ili prvi kolonizatori u Australiju, uslijed manje konkurencije uvjetovane jezičnim i državnim barijerama te izdašnog financiranja iz državnog budžeta, rezultati koje postiže europski visokoškolski obrazovni sustav su se našli bitno iza rezultata SAD, Kanade i Australije. Tako primjerice od 20 najboljih svjetskih sveučilišta 17 ih je iz SAD, jedno iz Japana, 2 iz Ujedinjenog kraljevstva, a niti jedno sa Europskog kontinenta. Istovremeno Australija ima 11 puta veći broj 'Top 50 sveučilišta' po glavi stanovnika no Europa[5]

Drugo mjesto na natjecanju 'Izvrsnost u obrazovanju'; može li Europa sustići Australiju i povratiti se na 2. mjesto...?

E-learning akademija. Iako na svjetskoj obrazovnoj sceni mnoga sveučilišta nude poslijediplomske studije iz tehnologija i menadžmenta obrazovanja, u Hrvatskoj još niti jedno sveučilište nije ponudilo takav studij. Taj nedostatak je ispravio CARNet ponudivši programe E-learning akademije.

Znanje i odgovornost za rezultate. Kako bi se osnažio hrvatski obrazovni sustav nužno je pod hitno riješit izazov nedostatne upućenosti nastavnika u proces obrazovanja te osposobiti vodstva obrazovnih institucija da upravljaju poslovanjem i razvojem u skladu s pravilima suvremenog menedžmenta. Također, nužno je poraditi na razvoju svijesti o odgovornosti za rezultate.

Novci za kvalitetu, licenca za rad. Stoga je uputno financije za škole i fakultete vršiti u skladu s rezultatima koje postižu a ne po broju studenta ili zaposlenika, a voditelje obrazovnih institucija licencirati.

Cjeloživotno obrazovanje

Tradicija cijeloživotnog obrazovanja uz posao i za posao u Hrvatskoj se tek razvija. Pri tome je dobro uočiti da prema istraživanju Svjetske banke petogodišnji Hrvat može očekivati da će tijekom životnog vijeka imati oko 4 godine manje obrazovanja od petogodišnjeg prijatelja iz neke od OECD[6] zemalja. Dakle uz kvalitativnu razliku, uočljiva je i velika kvantitativna razlika u trajanju obrazovanja. Štoviše, prema istom istraživanju hrvatski obrazovni sustav stremi k ranoj i uskoj specijalizaciji koja može onemogućiti razvoj temeljnih znanja za polaznike u 'primijenjenim' ili strukovnim školama. To znači da mi stvaramo 'specijaliste' koji će se teško snaći sa zahtjevima koje pred njih postavlja cjeloživotno obrazovanje.

Zahtjevi tržišta. Mnoga sveučilišta i škole u vlasništvu Države u ovom trenutku prilično tromo reagiraju na potrebe tržišta tako da se veći dio izgradnje sustava cijeloživotnog obrazovanja nose pojedinci ili komercijalne obrazovne ustanove kao što su www.mojelearning.net, www.educentar.net (u vlasništvu portala MojPosao.hr), IBM, te novoosnovana učilišta i CARNet.

Rezultat takvog stanja vidljivi su iz podatka koji iznosi Svjetska banka:

         …samo 37 posto hrvatskih zaposlenika (za razliku od 61% u zemljama članicama OECD.org) može očekivati da će posjedovati vještine i znanja koja odgovaraju suvremenom radnom okruženju.

 

Potreba za većim brojem više i visoko obrazovanih je znatna.

 

Podrška za cjeloživotno obrazovanje, kao sustav koji stalno zadovoljava potrebe za znanjem i vještinama i koji uključuje sve formalne i neformalne tipove učenje te omogućava nesmetani prelazak i napredak iz jedne faze u drugu se tek razvija. U ovom trenutku se nude brojni oblici obrazovanja odraslih ili stručnog usavršavanja. No, to su samo segmenti koji često nisu niti povezani niti mogu zadovoljiti stalnu potrebu za znanjem, tako da se rijetko kada mogu smatrati cijeloživotnim obrazovanjem.

Razvoj sustava cijeloživotnog obrazovanja je usporen zbog segmentiranosti obrazovnog sustava i nedostatka jasne (zajedničke) vizije; kako na nivou države, tako i na nivou institucija i odjela odnosno fakulteta. Kao i mnoga europska sveučilišta, tako i znatan broj hrvatskih sveučilišta prije predstavljaju aglomeraciju većeg broja fakulteta no nedjeljivi entitet s jasno definiranom misijom i ciljevima. Dodatne izazove pred hrvatske obrazovne institucije postavljaju nedostatna znanja iz menadžmenta obrazovanja, stara hijerarhijska struktura, kao i izostanak kontrole kompetencija voditelja odnosno kontrole rezultata.

Pismenost

Stupanj informatičke pismenosti ćemo za ovu studiju izjednačiti s postotkom korisnika interneta koji se kreće oko 32%[7]. To je, iako tek neznatno niže od europskog prosjeka (38.9%), više no duplo niže od prosjeka koji imaju Nizozemska (73%) ili Švedska (75%). Iz toga se može zaključiti da nam ostaje jako puno prilike/potrebe za razvoj.

Podrška

Načini na koji državna uprava podupire. Europska Unija, kao i Vlada Republike Hrvatske nedvojbeno podržavaju cjeloživotno obrazovanje i e-learning; i financijski i organizacijski i stručno.

Pa tako primjerice:

  •  Europska Unija:
    • financira e-learning konzorcij EQIBELT (Educational Quality Improvement By E-Learning Technology; 526,500 €[8]) u kojem sudjeluju 3 hrvatska sveučilišta, CARNet, Ministarstvo znanosti, tehnologije i sporta te 8 sveučilišta iz Europe.
    • Provodi istraživanja koje olakšavaju uvođenje e-learninga u Hrvatsku
  •  Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta podupire brojne projekte informatizacije i uvođenja e-learninga od kojih su najvažniji CARNet i usluge koje on pruža, Informacijski sustav visokih učilišta,…

Podrška privrede. Obzirom da je znanje u mnogim granama privrede postalo alat nužan za generiranje prihoda, privrednici postavljaju vrlo jasne zahtjeve pred obrazovne institucije, traže alternativne obrazovne proizvode u Hrvatskoj i inozemstvu, te na posljetku nude nove konkurentne obrazovne proizvode (obrazovanje postaje biznis!).

Zaključak i preporuke

Zaključak. U svakom segmentu potencijala postoji prilično jaka osnova ali su pred Hrvatskom još veći izazovi. Stoga ću zaključiti da će potencijal za e-learning biti onoliko veliki koliko ćemo ga mi znati iskoristiti. Odluka je na nama.

Preporuke. Kako bismo iskoristili maksimum preporučujem:

  •  Izrada Zakona o e-obrazovanju koji će jasno regulirati vrednovanje e-obrazovanja, online rada nastavnika, te olakšati/ubrzati dobivanje autorskih prava za obrazovne sadržaje
  •  Planski pristup na nivou države i svake obrazovne institucije. Pri tome treba, u skladu s preporukama iz Europske unije, podržati razvoj makrokonzorcija svih obrazovnih institucija u vlasništvu Republike Hrvatske unutar kojeg se trebaju razviti 3 jaka konzorcija:
  • Bottom-up podršku obrazovnom sustavu i cjeloživotnom obrazovanju – putem jačanja infrastrukture i jače podrške individualnim projektima i novim obrazovnim institucijama
  • Jaku promociju kvalitete obrazovanja i stvaranje globalno prepoznatljivih obrazovnih brandova
  • Obrazovanje zaposlenika i njihovo aktivno sudjelovanje u svim segmentima projekta.

Literatura