Umjetno osjemenjivanje (Artificial
Insemination)
Umjetno osjemenjivanje predstavlja unos muških spolnih
stanica u ženski spolni trakt. Pri tome je samo unos umjetan, dok se
oplodnja odvija na potpuno prirodan način.
Uspjeh umjetnog osjemenjivanja osniva se na tri predpostavke:
prvo, spermatozoidi mogu preživjeti izvan tijela; drugo, mogu naknadno
biti uneseni u spolni trakt ženke i da to rezultira začećem; i treće,
plodno vrijeme ženke se može utvrditi.
Ovisno o ishodu tih pretpostavka u pojedinih vrsta se
učinak umjetnog osjemenjivanja razlikuje.
Primjerice u goveda se sjeme nakon smrzavanja može čuvati
gotovo beskonačno.
Prilikom tehnički ispravnog unosa sjemena u maternicu
potrebna je mala doza sjemena za oplodnju, stoga se jedan ejakulat može
iskoristiti za oplodnju više ženki. U prirodnim uvjetima se velika količina
sjemena izgubi unutar i izvan spolnog trakta ženke i stoga je potrebna
znatno veća doza.
Gonjenje krave je vrlo lako dijagnosticirati jer se očituje
vrlo jasnim promjenama ponašanja, među kojima su najuočljivije homoseksualne
radnje (krava naskače na kravu). Postignuti rezultati su stoga za goveda
jednaki onima dobivenim prirodnom pripustom (osjemenjivanjem).
Za druge životinjske vrste, kod kojih jedna od navedenih
pretpostavki se može teže ispuniti, učinak umjetnog osjemenjivanja je
manji. Npr. detekcija plodnih dana u kuje je znatno kompliciranja no
u krave, a ovulacija mačke se zbiva tek nakon snošaja.
Sustavi umjetnog osjemenjivanja razvijeni su za većinu
domaćih i veliki broj polu-domaćih vrsta. Umjetno osjemenjivanje se
rutinski provodi na krava, ovca, koza, svinja, kokoši, purana, pastrva,
kuja, domaćih lisica, bivola, konja i čak u pčela.
Umjetno osjemenjivanje ima nekoliko bitnih prednosti
u odnosu na prirodan pripust: