U Vjesniku je danas (01.2.2008.) izašao članak gospođe Mirele Lilek pod naslovom: Sveučilišni nastavnici ne trebaju novac, traže bolje studente . Članak je potaknut tribinom pod nazivom 'Kako nastavnici ocjenjuju kvalitetu nastave i uvjete rada? ’ koja se održala 30.01. u Dvorani D III na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a prilikom koje je provedena rasprava o rezultatima online ankete koju je Ured za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu proveo među sveučilišnim nastavnicima. Priopćenje Sveučilišta na istu temu je dostupno na adresi www.unizg.hr.
Čini mi se da u tom članku, kao i u priopćenju za medije koje je izdalo Sveučilište možemo naći još jedan dio mozaika odgovora na pitanja zašto se promjene i prihvaćanje suvremenih medija/tehnologija koje nam mogu pomoći u radu - tako sporo odvijaju.
Naime, u članku se navodi:
>> Većina nastavnika tvrdi da je uspjela realizirati 93 posto programa, no ima i onih koji su uspjeli ostvariti famoznih 20 posto programa.
Mislim da je vrijedno uočiti da se u članku govori o 'realizaciji programa' a ne o ostvarenju 'ciljeva učenja/obrazovanja'
A tu postoji velika razlika; zar ne?